Cvitko Bilić as hrvatskog biciklizma
Iz Loborike po lovorike
Bruno Bulić je postao najbolji vozač Hrvatske i zajedno s trenerom Cvitkom
i svojim suvozačima ostvarivao značajne uspjehe, a najveći mu je bio osvajanje
utrke Kroz Jugoslaviju 1984. Od ostalih većih rezultata koje su ostvarili Cvitkovi
vozači na jakim međunarodnim utrkama treba spomenuti 2. mjesto Lučana
Valčića te 3. mjesto Deana Vitasovića na utrci Kroz Srbiju.
Početkom osamdesetih je došlo do snažnog razvoja regionalnog biciklizma,
pa je tako 1979. osnovan u Pazinu BK “Kamen” kojemu je “Siporex” poklonio na
osnivačkoj skupštini prvu biciklu za sretan početak rada, dok je riječki klub doživio
preporod i počeo svoj nagli razvoj. Ta su tri kluba zajedničkim snagama pokrenula
prvenstvo regije za mlađe kategorije (juniori, mlađi juniori, a kasnije i početnici),
da bi ojačali rad s mladima što se pozitivno odrazilo početkom devedesetih
godina u samostalnoj Hrvatskoj državi, kada je upravo ta regija postala vodeća u
biciklizmu, a to je i danas.
Nakon deset godina požrtvovnog rada, Cvitko je dobio otkaz. Radeći ne
samo kao trener već i kao mehaničar, maser... sve i svašta, rukovodstvo kluba
smatralo je njegov odlazak na pripreme s reprezentacijom Jugoslavije proble-
matičnim. Bila je uobičajena praksa da se na poziv saveznog izbornika, u tom je
periodu to bio Franc Hvasti, njegov pomoćnik odazove pozivu. Cvitko je od kluba
dobio usmeno odobrenje, ali ne i pismeno, što se kasnije navodilo kao povod za
nagli prekid radnog odnosa.
Pravi razlog bio je sasvim drugačiji. Duže sam vrijeme tražio bolje uvjete rada:
stipendije za naše vozače koji su bili uistinu dobri i požrtvovni, bolji i sigurniji
automobil ili kombi, nove dresove... Nije bilo dovoljno materijalnih uvjeta koji
bi pratili moj kvalitetniji način treniranja, iako je naš sponzor doznačavao
klubu prilična financijska sredstva. Bio je to težak životni udarac, ali nisam bio
slomljen. Ovaj me sport ojačao u svakom pogledu.
Franc Hvasti je kao dugogodišnji savezni izbornik svojim gotovo fanatičnim
radom od 1980. do kraja 1986. pokušavao podići iz anonimnosti jugoslavenski
biciklizam koji je zapao u tešku krizu. Glavni mu je cilj bio ponovo “zavrtiti pla-
ve kotače” koji će ostvarivati rezultate na međunarodnoj sceni i vratiti “plavim
majicama” nekadašnji ugled. Ostvario je uistinu mnoge značajne uspjehe, ali je
zbog nerazumijevanja pojedinih vodećih ljudi koji su štiteći samo interese vlasti-
tih klubova zaboravljali značaj reprezentacije, napustio ne samo mjesto vodećeg
biciklističkog stručnjaka, već i zemlju. Postao je savezni izbornik austrijske repre-
zentacije.
142
Cvitko sa svojim odabranicima: Valter Bonča, pobjednik utrke Oko Austrije 1989. i Sandi
Papež, pobjednik utrke Kroz Jugoslaviju 1988. i 1990.
143