Cvitko Bilić as hrvatskog biciklizma
Iz Loborike po lovorike
Nagrađivanje za osvojeno 1. mjesto na Gran premio Liberazione 1974.
Potom pobjeđuje i jubilarnu 25. utrku Kroz Hrvatsku i Sloveniju te je time
dostigao Andreja Boltežara, do tada jedinog dvostrukog dobitnika ovog najsta-
rijeg natjecanja. Prvi je dan vožen momčadski kronometar na zagrebačkoj pisti.
Cvitko je, lišen pomoći klupskih drugova iz “Siporexa” jer vozi u mješovitoj ekipi,
zaostao 24” iza vodeće četvorke ”Metalia-commerca”. Bolji su bili i vozači “Astre”
(bivši Odred) i “Save”. Na poslijepodnevnoj dionici od Zagreba do Murske Sobote
peloton je zajednički gutao kilometre sve do Ptuja, da bi zatim Cvitko pobjegao
i povukao po jednog vozača iz ostalih klubova. Skupina je nestala iz vidokruga
glavnine koja je vodila utrku s lokalnim vlakom, da bi u posljednji trenutak pro-
jurila preko nezaštićenog željezničkog prijelaza, ispred lokomotive. Bjeguncima
se pak, na ulazu u Mursku Sobotu, ispriječila rampa. Petorka se snašla, vješto pro-
vukla ispod brklje i pojurila prema cilju. Prema današnjim pravilima za to bi bili
diskvalificirani. U sprintu, pobjedničkih 10 sekundi bonifikacije pripalo je Plešku
ispred Cvitka i Zakotnika. Sljedeći je dan, Cvitko u pravi trenutak iskočio iz us-
pavanog pelotona, a za kotač su mu se “priljepili” Frelih, Pleško, Kahlina i nešto
kasnije Leček. Pet vozača - pet različitih želja - povećavalo je prednost. Na str-
mom izlasku iz Varaždinskih Toplica, Leček i Pleško su “zatrokirali”. Nitko više nije
mogao zaustaviti Cvitka koji je čak odustao od sprinta i prepustio Frelihu i Kahlini
da se “potuku” za etapnu pobjedu. Kahlina je bio spretniji.
Na VII. Balkanijadi u Kraljevu, reprezentacija Jugoslavije osvojila je treće
mjesto u ekipnom poretku. A na izvanrednoj stazi autodroma, koja je i biciklistima
omogućila “svjetske” uvjete za natjecanje, u pojedinačnoj iscrpljujućoj kružnoj
vožnji, prosječnom brzinom od 41,800 km/h, Cvitku je pripala srebrna medalja,
Dušanu Vidmaru brončana (Astra-Ljubljana), dok je Jože Valenčič bio četvrti.
Najsjajnije odličje pripalo je bugarskom vozaču Martinu Martinovu.
Samo sam djelomično bio zadovoljan. Kasno sam krenuo u napad i to je bilo
kobno. Veoma mi je pomogao Jože Valenčič.
Cvitko i Levačić - prvi i drugi na “vječnoj ljestvici“ najboljih biciklista
136
Početak 1975. obilježilo je još jedno penjanje na tron. Osvojena titula dr-
žavnog prvaka u ciklokrosu već je bila uobičajena. Nakon dvanaestog mjesta na
Otvorenju sezone i drugog na kriteriju (iza Klausa Petera Thalera - SR Njemačka,
kasnije dvostruki svjetski prvak u ciklokrosu), umor, zdravstveni problemi, godine
i već davno ostvareni mladenački snovi doveli su do neizbježne odluke da u svoj
život “i u javi i u snovima” uvede novu kvalitetu - prenošenje stečenih i stručnih
znanja mlađim naraštajima. Biciklistička sportska karijera tih je godina prošlog
stoljeća završavala brzo nakon napunjene tridesete (Cvitko sa 32, Hinault sa 32,
Merckx sa 33). Napredak medicine i metodologije treniranja omogućio je bicikli-
stima, i drugim sportašima, uspješnost i u njihovim kasnijim godinama.
137
1975.