Cvitko Bilić as hrvatskog biciklizma
Iz Loborike po lovorike
Kada je trener Rajković ugledao žuto-crvenu majicu kako žestoko “grabi”
posljednje metre, poletio mu je razdragan u susret, te slučajno povukao i izvukao
kabel napajanja za fotofiniš. Zbog toga su se svi uskomešali vičući na njega. A on
im je presretan samo doviknuo: “Moj je prvi, a za ostale me nije briga”.
Nekoliko dana poslije osvaja četvrto mjesto na poznatom Trofeo Fratelli Bo-
logna, u Toskani.
O trećem mjestu u generalnom plasmanu na Alpe-Adria izborenom u naj-
težoj etapi, u usponu na furlanijske Dolomite, Cvitko najviše pamti jaku kišu i
osjećaj smrznutosti kojega su pomalo “otapali” više od dva sata nakon završetka
utrke.
Tehnička ekipa iz Pule na jubilarnoj 35. trci Kroz Jugoslaviju 1979. Dr. Sergio Bucconi, Enio
Višković, Nevio Valčić, Edi Rajković, Cvitko Bilić, Mario Kancijanić, Mario Radolović, Branko Balan i
Petar Žmak
132
Eugen Pleško i Cvitko potpisuju se na panou poznatih sportskih imena
133