Cvitko Bilić as hrvatskog biciklizma
Iz Loborike po lovorike
85. Maksimalnu koncentraciju, izdržljivost i vještinu iziskivali su stalni usponi i
nizbrdice po uskim cestama, popločanima većom vrstom kocke (sanpietrini). Za
ta se brda može reći da nalikuju na strme hupsere, a od vozača su zahtijevala
neprekidni jak i čvrst tempo gotovo četiri sata.
Sudjelovali su biciklisti iz SSSR-a, Belgije, DDR-a, Bugarske, Mađarske,
Čehoslovačke, Rumunjske, Poljske, Jugoslavije, Kube i 125 “nabrijanih” Talijana.
Domaćini već dvije godine nisu imali svog pobjednika. Cvitko je negdje na pola
trke osjetio krizu, a potom je kiša i iznenadna tuča isprala misli o odustajanju, jer
bio je ovo njegov peti pokušaj da upravo ovdje ostvari postignuće. Godinu prije
bio je osmi. Na zadnjem usponu, desetak kilometara prije cilja, deset vozača se
uspjelo odlijepiti od glavnine i složnim izmjenama povećavati prednost. Pored
Cvitka, najaktivniji su bili Nijemci Salzan i Zanganke te Belgijanac Baert, svjetski
prvak u dohvatnoj vožnji. U pravom trenutku, pola kilometra prije cilja, Cvitko je
“skočio” i postao nedostižan. Ogromnih 5 sekundi razlike upisalo je njegovo ime
u zlatnu knjigu pobjednika.
Reprezentacija Jugoslavije na Mediteranskim igrama u Izmiru, Turska. S lijeva na desno: Dragiša
Ješić (savezni izbornik), Joža Valenčić, Eugen Pleško, Janez Zakotnik, Mladen Lećek, Cvitko Bilić,
Pavel Valenčić i Dušan Vidmar
IVAN IVANČIĆ o Cvitku
Stari i dugogodišnji “frend” poklonio mi je moj vječni znak raspoznavanja, bici-
klističku kapicu u kojoj sam tokom svoje duge sportske karijere bacao kuglu. Na njoj je
vidljivim slovima pisalo “Siporex”. Susreti u sportskom centru Košutnjak bili su najčešći,
obilježeni zajedničkim pripremama, druženjima i prepričavanju dogodovština iz proš-
losti i sportskim planovima za budućnost.
Zamislite čovjeka - legendu koji je na svom omiljenom vozilu nekoliko puta obi-
šao zemaljsku kuglu, a da nije potrošio ni jednu kap goriva. To je čudesno i istinito.
Pamte ga mnoge generacije sa raznih biciklističkih trka kao velikog, upornog sportaša
kojega nikakva prepreka i poteškoća nije mogla omesti da stigne na planirani cilj.
Trebalo bi mi puno vremena i dosta papira da opišem dugogodišnje susrete sa
Bilićem, Valenčičem, Boltežarom, Hvastijem, Čubrićem, Kuvaljom i drugim velikanima
tadašnjeg jugoslavenskog biciklizma. Ti su susreti bili česti, dugogodišnji i veličanstve-
ni. Nezaboravno smo se družili veliki i neponovljivi Mate Parlov, legenda pulskog bici-
klizma Cvitko Bilić i moja malenkost Ivan Ivančić.
Cvitko je i danas, iako već u sedmom desetljeću, poletan, oštrouman i aktivan
kao da je za njega vrijeme stalo.
Bilo je i dobre zabave. Cvitko i Janjić u Rimu čekaju na odlazak u Alžir
130
131