Cvitko Bilić as hrvatskog biciklizma
Iz Loborike po lovorike
Eugen Pleško i Cvitko na
pobjedničkom postolju
(utrka Oko Pohorja)
Svečanost u pulskoj Areni nakon povratka iz Minhena. Cvitko sa suprugom i Tomislav Ravnić (prvi
desno), predsjednik SOFK-e pulske općine
EUGEN PLEŠKO o Cvitku
Cvitko Bilić, moj veliki uzor i prijatelj bio je prije i tokom sedamdesetih godina
naša prava biciklistička vedeta, sportaš koji je imponirao u svakom pogledu. Mnogima
je bio primjer i željeli su ga oponašati, ali on je ostao neponovljiv i trajan kao najveća
legenda među našim brojnim biciklističkim legendama...
Treninge sam nastojao planirati prema njegovom “receptu”. Imponirao je svojim
stasom, držanjem, skromnošću, veličini u pobjedama i porazima. Bio je jak u brdskoj
vožnji. Briljantnom tehnikom i energijom pobjeđivao je i na najvećim usponima.
Davao je ritam utrkama, inspirirao je svoje protivnike, domaće i strane. Najjači je bio
na kronometru, njegovo vrijeme od 2 sata i 4 minute na 100 kilometara ostalo je i
danas rezultat vrijedan svakog poštovanja.
Bila mi je čast voziti uz njega jer je bio nenadmašni “fajter”, fenomenalan član
ekipe i najzaslužniji za generalne plasmane. Za mene je uvijek bio najveći hrvatski
biciklist - pravi papa, dok mi oko njega nismo bili ni kardinali. Život nas je spojio, pa smo
tako godinama bili članovi reprezentacije, a iskreno prijateljstvo nastavili smo i dok
je bio izbornik jugoslavenske biciklističke reprezentacije, a i kasnije kada nam je bicikl
ostao najveća razonoda. Nezaboravni su mi trenuci zajedničkog treniranja na kojima
sam uz njega puno naučio. Iako sam i ja imao uspješnu karijeru, pobijedio sam 97 utrka
uglavnom zahvaljujući svom dobrom sprintu, Cvitka nisam nadmašio, kao ni itko drugi.
124
Zvone Zanoškar predaje pehar Cvitku, pobjedniku Utrke veterana 1974.
125