Cvitko Bilić as hrvatskog biciklizma
Iz Loborike po lovorike
Daljnja su natjecanja na sportskim borilištima održana normalno. Na veliku
radost svih Jugoslavena i pogotovo Puljana i Istrana, Mate Parlov je osvojio zlatnu
medalju u boksu, u poluteškoj kategoriji. Pula mu je priredila veličanstven doček.
Iz novinskih članaka vidljivo je da Cvitko, Čubrić, J. Valenčič i Zakotnik s
osvojenim 21. mjestom nisu razočarali, ali nisu ni ostvarili očekivanja. “Kada su
naši jurili i imali dobro vrijeme, Zakotniku se dogodila nezgoda - pukao mu je
prednji kotač. Ali, i dok je sa biciklom bilo sve u redu, on nije ispunio svoju zadaću.
Slabo je mijenjao, nije mogao držati visok tempo kojeg je diktirao izvanredni Bilić.
Čubrić i Valenčič bili su solidni, a Zakotnika su izdali - i bicikl i noge.” (Sportske
Novosti, Zagreb).
Odluka Branka Bogovića koji je ujedno trener zagrebačkog Metaliacommerce-a
te time i Pleška, da cestovnu utrku voze Zakotnik, Pleško, Čubrić i Valenčič, a ne Cvitko
iako je bio najbolji u ekipnoj vožnji, izazvala je kod Loboričana oštru reakciju.
Pula je priredila veličanstven doček svom šampionu Mati Parlovu nakon povratka s Olimpijskih
igara u Minhenu 1972. Na dočeku je bio i Cvitko dijeleći radost sa svojim sugrađanima
120
Cvitko na pobjedničkom postolju u Gornjem Milanovcu 1972. Drugi je Eugen Pleško, a treći
Slobodan Jelić
121