Cvitko Bilić as hrvatskog biciklizma
hranu. Svega je bilo u izobilju. Na igrama u Meksiku podmitio sam njihovog kuhara s olimpijskim“ botunima” koje smo dobili na poklon i“ postolima” koji su mi bili preveliki tako da nisam bio“ gladan”. Na Mediteranskim igrama imali su toliko hrane da je svatko mogao, bez mita, uživati u njihovim specijalitetima.
I u Hrvatskoj i u Srbiji održavala se memorijalna utrka Vid Ročić. Bio je to spomen na uspješnog jugoslavenskog reprezentativca koji je na utrci Kroz Egipat 1955. tragično nastradao. Naime, u posljednoj etapi četiri kilometara prije cilja u Kairu, neoprezna žena s djetetom izletjela je naglo na cestu i izazvala ovu kobnu nesreću.
Na tom natjecanju, na klasičnoj stazi od Zagreba do Rijeke, Cvitko se već na usponu prema Vukovoj Gorici intenzivnom vožnjom odvojio od grupe i nastavio sam. Ohrabren saznanjem da grupu kontroliraju njegovi Puljani povećavao je prednost koja je do kraja iznosila čak 9’ 35”. Fonović je bio treći, Valčić peti, Šebelić osmi i Egidio deseti.
Četiri godine kasnije( 1970.) na toj je istoj trci, pred samim ciljem u Rijeci( Titov trg) Cvitko uspio izbjeći težu nesreću. Boreći se za treće mjesto morao je naglo zakočiti. Neoprezna žena s djetetom izletjela je na cestu. Sudar je bio neizbježan, ali većih posljedica nije bilo. Kroz cilj je prošao s probušenom gumom.
Na utrci Kroz Hrvatsku i Sloveniju( 1966.) Cvitka opet nije poslužila sreća. Neposredno prije cilja u Rijeci, u osam bjegunaca punih napadačke strasti uletio je automobil sa nezaštićene sporedne ceste. U nastalom metežu Cvitko je bio najugroženiji. Zbog kočenja i skretanja s linije sprinta završio je kao posljednji u ovoj skupini. Iako je narednu etapu od Rijeke do Ljubljane osvojio, nije obukao žutu majicu pobjednika.
Ovo značajno međunarodno natjecanje iduće je godine ukinuto zbog loše organizacije( neoznačen cilj u Rijeci, nedovoljno osigurane ceste, izostanak medijske pozornosti i neobavještavanje javnosti, mali broj etapa). Utrka se 1968. ponovo vratila na ceste, ali je njezin značaj, zbog samo dvije etape i malog broja stranih vozača, bio prilično umanjen. Uskoro je nova utrka Alpe- Adria postala jače, bolje i ljepše natjecanje.
Tour de l’ Avenir odnosno Trka budućnosti održava se od 1961. godine. Vožnja po cestama Francuske postala je jedna od najpoznatijih, a za Cvitka i najljepša. Organiziranjem ovog natjecanja u 13 do 14 etapa željelo se omogućiti hvalevrijedno dokazivanje mladih amatera po istim dionicama, iako kraćima, kojima su vozili njihovi profesionalni kolege na slavnom Tour de France-u.
58