Iz Loborike po lovorike
godinu. Cvitko mu je bio i uzor i učitelj. Ponekad mu nije bilo lako uskladiti sve te emotivne veze pogotovo kada su mu drugi predbacivali, ako nije bio prvi ili među prvima, da ne nastavlja svijetlu porodičnu tradiciju. Napustio je sportsku karijeru, ali ga ljubav prema sportu na dva kotača nije napustila nikada. Nažalost, sa samo 45 godina poginuo je u automobilskoj nesreći( 1994.).
Sportska sreća je važan element svakog natjecanja. Neštedimice i hrabro voziti te uspješno taktizirati još uvijek ne znači da je dobar rezultat izvjestan. Nekoliko sati vožnje, od 4 do 5, omogućava potpunu neizvjesnost do samog kraja. Vjerojatnost da se dogodi nešto nepredviđeno uvijek je moguća: bušenje, zakazivanje prijenosa, pad, dehidracija, razni prijelomi, kriza... Svakom vozaču može se dogoditi prvo velika sreća, a potom velika tuga i obratno. To je biciklizam.
Uspješna sezona( 1966.) rezultirala je proglašenjem Cvitka Bilića za najboljeg sportaša Hrvatske. Tradicionalna anketa“ Sportskih novosti” tada je dodijelila ovu prestižnu titulu prvi i jedini put jednom biciklistu. I“ Glas Istre” proglasio ga
1966.
Proglašenje najboljeg sportaša Hrvatske 1966. Pehar uručuje Vladimir Orešković, glavni urednik“ Sportskih novosti”
55