Cvitko Bilić as hrvatskog biciklizma
Iz Loborike po lovorike
Nakon pada, Cvitko vuče bicikl 50 metara do cilja u posljednjoj etapi utrke Kroz Srbiju 1971.
104
iznenadio kada sam rekao da ću to biti ja. U šestoj etapi je izgubio nove dvije
minute, u sedmoj je dostigao maksimalni zaostatak od 8’ 48”. U tom trenutku na
Cvitka više nitko nije računao, osim njega samog. U osmoj etapi smanjio je razliku
na pet minuta, a u devetoj je ostvario pravi podvig - od žute majice dijelila ga je
samo jedna sekunda. U samoj završnici Cvitko je “grunuo” poput oluje. Sam je
sebi stvorio šansu i iskoristio je budno prateći svaki pokret svojih rivala.
U desetoj etapi, pojedinačnom kronometru Kraljevo - Čačak, Cvitko nad-
mašuje vodećeg Gorelova za 54 sekunde i prvi puta postaje nosioc žute majice.
Novine su izvijestile: “Kako je Bilić gazio pedale svog bicikla na toj 20 kilometara
dugoj asfaltnoj, ali neravnoj cesti? Furiozno! Kao mehanizam švicarskog sata ra-
dile su njegove noge u strahovitom tempu”. Na cilju je izjavio: “Joj, teško je bilo.
Vjetar, vjetar i u prsa i sa strane. Jako me namučio”.
Do konačnog trijumfa dijelila ga je još poslijepodnevna poluetapa do Beo-
grada, koja nije bila samo očekivana “šetnja”. Najbliži pratioci u generalnom pla-
smanu napali su i otišli u bijeg. Jugoslavenska ekipa je “negdje zaspala” i ostavila
Cvitka da sam vuče grupu i nadoknađuje zaostatak. Kada mu je to uspjelo njego-
va se momčad “probudila” i svrstala uz njega tako da do kraja više nije bilo izne-
nađenja. Prethodno stečena vremenska zaliha (53”) bila je dovoljna da se Cvitko
po drugi put u svojoj karijeri pobjedonosno popne na najznačajnije biciklističko
postolje.
Koliko je utrka bila neizvjesna svjedoči činjenica da je žuta majica mijenjala vla-
snika gotovo svaki dan. Nosili su je redom: Kelleners, Labocha, Gorelov, Tusumhanov,
Kuiper, ponovo Gorelov i na kraju Cvitko. Prije desete etape čak su trojica biciklista bila
u mogućnosti da postanu ukupni pobjednici: Cvitko, Gorelov i Gawliczek.
“Nakon trijumfalnog povratka Mate Parlova s prvenstva Europe u boksu,
sportska Pula još jednom slavi. Najbolji jugoslavenski biciklist, Cvitko Bilić, vraća se
kući okrunjen još jednim uspjehom - pobjedom na ovogodišnjoj međunarodnoj
utrci Kroz Jugoslaviju. I, eto, Pula je samo u razmaku od deset dana, dobila dva velika
šampiona, dva neumorna sportska borca, koji su prkosili prekaljenim boksačima i
biciklistima, donijevši tako svom gradu dva značajna trofeja” (Novi list, Rijeka).
Pored toga što je jugoslavenski tour bio značajan međunarodni događaj
koji je okupljao vrlo jake amaterske vozače, zanimljiv i naporan jer se vozio po
teškim dionicama, njegovo je osvajanje te godine za Cvitka donosilo i dodatno
veselje budući da se uistinu borio doslovno sam protiv svih. “...U našoj zemlji
nema, osim Bilića, nijednog drugog vozača velikog potencijala. Ostali smo bez
reprezentacije. Treće mjesto koje je osvojila naša A ekipa - pravi je podvig. Postoji
sigurno neki razlog zašto se naš biciklizam u trenutku slavlja zbog uspjeha Bilića
- nalazi u stagnaciji...” (Politika, Beograd).
105