PRVI FILM KOJI PAMTIŠ?
Nisam siguran da li je to baš prvi film koji pamtim,
ali postoji jedna scena iz Hičkokovog “Psiha” koja
definitivno predstavlja jedno od mojih najranijih
sećanja iz detinjstva.
KAKO POSTATI AUTOR NEZAVISNOG FILMA?
Ne postoje pravi nezavisni reditelji. U tome je problem. Mentalitet je takav da ti ne možeš snimati
dugometražni film ako nemaš fakultetsku diplomu
za to, da ne možeš snimati dugometražni film ako
prethodno nisi snimao kratke filmove, da ne možeš
snimati dugometražni fim bez studija, bez puno
novca i bez podrške države. Gomile i gomile predrasuda. Čak i oni koji su studirali režiju nemaju
hrabrosti da samostalno snime dugometražni film.
Svi misle da ako niko to nije učinio ranije, ne može ni
biti učinjeno. Umesto toga, trebalo bi da misle “ako
to niko pre nije uradio, to je bila njihova lična nesposobnost, što ne znači da treba, takođe, da bude i
moja nesposobnost”. Mnogo smo dobri u usvajanju
tuđih predrasuda i nesposobnosti!
„BE MY CAT: A FILM FOR ANNE“ PREDSTAVLJA
PRVI RUMUNSKI FILM IZ TZV. FOUND FOOTAGE PODŽANRA. KAKO SI DOŠAO NA IDEJU DA
SNIMIŠ OVAJ FILM?
Moj lik u filmu se razvijao tokom perioda od pet
godina. Počelo je kao monolog koji sam izvodio na
koledžu. Potom sam taj monolog transformisao u
monodramu “Čudovište” (The Monster). Film je
prvobitno tebalo da bude adaptacija predstave, ali,
kako se projekat razvijao, nastala je originalna priča.
Zadržao sam samo neke psihološke elemente svog
lika, a found fo