SA KRALJEVSKIH DVORA
Telefon
je
odjeknuo
prostranstvom
Buckinghamske palače točno u 9 sati i 32
minute po londonskom vremenu. Stari butler
James, već pola stoljeća u službi Njezinog
Veličanstva, javio se dugim i otegnutim:
Yeeeeeeeeees? Na drugoj strani žice čuo se
muški glas sa jakim slavenskim naglaskom:
„Helou, gud dej, vi ar koling from Hvar,
Kroejša“
„Oh, bojim se da ne znam gdje je to.“
„U Europskoj Uniji, od lani. Zemlja preko
puta Italije.“
„Aha, u redu. Kako Vam mogu pomoći?“
„Možete li nas spojiti sa princom Herijem?“
„Zašto, ako smijem pitati?“
„Imamo odličnu ponudu za njega. Grejt
ofr.“
Telefonske žice nekoliko su minuta brujale i
zujale te se nakon nekoliko minuta čuo
drugi glas.
želimo to ponuditi. Znate kako je, i u krizi
treba zaraditi. Ljudi žele ići tamo gdje idu
selebritiji, njihovi uzori. Vaše veličanstvo,
naši gosti žele gledati Vas gdje skačete u
bazen, kao što ste…“
„Ne razumijem. Kakvo skakanje u bazen?“
„Vaše visočanstvo, dont ju rimember? Pa u
Venjerandi ste skakali u bazen.“
„Stop, stop. Odakle ste ono rekli da
zovete?“
„Hvar, Kroejša.“
„Hmmm…da, lijepo mjesto, čuo sam od
prijatelja o tome.“
„Ali, prins Heri, Vi ste ovdje bili!“
„Ne.“
„Kako ne?! Bili ste u svim svjetskim
medijima!“
„Oh, gospodine, pa ja svugdje putujem. I
svugdje se kupam u bazenima, jacuzzijima.
A to skakanje u bazen vjerojatno je bilo,
hmmmm, na Maldivima. Madeiri. Ili
Sejšelima, Karibima, sasvim je svejedno. Ne
znam više.“
„Ali mi smo na Vama izgradili brand! Na
Vašem skakanju u bazen na Venjerandi! Na
čašama štok-kole i tvist ofovima koje ste
popili! Svi će dolaziti gledati Vas kako
skačete u taj vražji bazen! Vi ste naša nada
za opstanak turizma! Tjurizm survajvl!“
„Sorry, der iz nating aj ken du. Gud lak end
baj!“
„Nudimo Vam dva milijuna kuna iz
gradskog proračuna… pliiiiiiiiiz!“
Kvrc. Tu-tu.
„Poklopi je! Poklopi je slušalicu, konkori ga
rastocili! Ca ćemo sad?“
„Pa, moremo zvat, ca jo znon, Los Anđeles.
Tamo je ona Bejons i njezina molo, Blue
Ivy. Znoš, Pjerino je bi proglosi počasnom
građankom Fora. Moremo to iskoristit.“
„Ne da moremo, nego MORAMO, kapiš?!
O temu non ovisi sezona!“
„Okej, dobro je, ma di ćeš noć oti plavi
bršljan? I pari da će se Bejons jovit i
pristat…moreš mislit.“
„Znoš co, doćemo kraju. Doj mi telefon,
odma! Zov mi Tinota u zadrugu!“
„Helou, gundej, jesmo li dobili princa
Herija?“
„Daaa…izvolite.“
„Ljubimo ruke! Mi smo tjurist ofis iz
Hvara…ajlnd in Kroejša, Juropijn junijon.
Imamo veri gud ponudu za Vaše
veličanstvo.“
„Ahaaa…“
„Vel, gledajte, imamo jedan objekt u našem
gradu, jednu kao tvrđavu, fortres, koja se
zove Venjeranda i koju mislimo urediti za
nju tjurist sizn, osmisliti sadržaje i ponudu,
znate kako to ide. Mislili smo Vas pozvati
na otvaranje Venjerande u petom mjesecu
i…“
„Čekajte, zašto baš mene? Zar nemate neke
Vaše poznate ličnosti?“
„Paaaa…”
„Zar nemate neke svoje znamenitosti?“
„Šjor Harry, što da Vam kažem, kazalište je
godinama zatvoreno, a naši su glumci
napravili predstavu zadnji put u prošlom
stoljeću. Muzeji i galerije? Pliiiz. Pa tko više
ide u kazalište, u muzeje? Ovdje je ljudima
pun k…ufer kulture. Ful valiž. To Vam je
sad moda: ljudi traže samo zabavu im
6