To je mjesto gdje zvukovi određuju
Početak i kraj dana
Mjesto vječitog šušura
Gdje na Loggia na starom satu
otkucava ura.
HVARSKA PJACA
Stojim na prozoru i gledam,
Gledam taj kamen,
Koji prkosi svemu i svima
A još uvik,
Još uvik
U njemu lipote ima.
Buka i galama,
Lavež pasa i cvrkut ptica,
Krik galeba i klepet golubova,
Cika i vika razigrane djece,
Zvuk brodica i povik ribara
Klapska pisma ali i puno jača
Pisma navijača.
Šušur, ton do tona
Sirene brodova i crkvenih zvona.
Star , istrošen
na njemu friž do friža, friž,
Gledam taj saliž,
Na kojem svi zapinju, padaju, kližu
Dok godine polako gmižu.
Hvarska pjaca je
Mjesto uronjeno u lipotu
I sa lipotom se druži
Dok Katedrala, Arsenal, Kazalište,
Loggia i Mandrač oko nje kruži.
A nad njom ko vojnik na straži
Fortica pokazuje sve svoje draži.
I nema toga ko ne želi na hvarsku pjacu doć
I osjetit svu njenu i moć.
Kamen do kamena
Tu i tamo skale
Protkalo je najveću pjacu
od Mandrača do Katedrale.
Stoji ponosna ta hvarska pjaca
Puna svitlosti i lipote
Dok ljudi dolaze, odlaze, prolaze
Zapinju, padaju, kližu
Iz svih krajeva svijeta stižu.
Stojim na prozoru, gledam
Gledam taj kamen
Koji prkosi svemu i svima
A još uvik
Još uvik
u njemu lipote ima.
Svak, baš svak želi na nju doć
Jer ona ima čarobnu moć.
Jer hvarska pjaca
Obična je cesta i okupljalište,
ona je modna pista i dječje igralište,
Ona je Muzej i Kazalište.
Vesna Jelušić-Dominović
To je mjesto grijeha
I mjesto g