|
ni svjesni da je u nekom trenutku iznad nas ziplajn žica i da možda gore osim sokola neko čeljade leti …
U toku vožnje nailazimo na pećinu Oteša na obali jezera , tu turisti takođe svraćaju , ulaze u pećinu čija je unutrašnjost isklesana poput dvorane iz koje je fantastičan pogled na jezero – neki “ novi pogled na svijet “, a u kojoj se čuje cvrkut pećinskih lasta … Bilo je tu i džez svirki … Riječi odzvanjaju ehom na koji nijesmo navikli , uzbudljivo je kada viknete , a glas vam se vraća nazad …
Mi plovimo dalje , rapoloženje na brodu je fenomenalno , naš fotograf Vedran brine zbog moguće kiše , a ja ne brinem , znam da će mu priroda ovdje dati najbolje kadrove ikad , i s kišom i bez nje … Kiša na jezeru je takođe ljetnja i prolazna i samo dodatni adrenalin i mala drama prirode – da nam bude zabavnije .
ČEKALA NAS JE TIŠINA …
Silence je mjesto đe smo
|
pristali , na našem putovanju vodom u pravcu Ščepan Polja , kranje odredište .
Nije ovo mjesto najskrivenije , nit ' se od svijeta skriva , nit ' je ovo nepoznat izlet za one koji su posjetili Pivu i bili u Plužinama i željeli da uživaju u krstarenju jezerom , ali jeste s
|
STRANAC U PIVI
Na terasi koju ne mogu nazvati vidikovcem jer je čitav Silence ustvari vidikovac , servirana nam je na drvenim platama zdrava gozba . Sve namirnice su iz ovog kraja , univerzalno siguran odabir spremljen jednostavno da sačuva sve dobro u sebi i ukus ovog kraja i zemlje i vode - riba i povrće , šta bi drugo poželjeli tu ? Na trpezi se ušunjao i šaljiv trik , nazvala sam ga - “ stranac u Pivi ” – pečena banana , dobra fora domaćina !
druge strane većini još uvijek nepoznata u jednačini naše geografije ...
Mjesto tišine je zaista to što mu ime kaže – sasvim skriveno u brdu obale jezera , no za svakog otvorenog srca otvoreno , mjesto do kog se može doći samo vodenim
|
putem preko jezera ... Prvo je tu bio mali pristan , sa terasom na kojoj je bio zidani roštilj , pa malo po malo naš domaćin je iz svog gušta za gušt gostiju izgradio jednu kolibu sa sobom koja ima najljepši pogled na svijetu ( može da se iznajmi da prespavate tu , zaista u epicentru prirode i tišine ), postavio pontu , oko su klupe , ljuljaške sve na takvoj razdaljini da koliko god gostiju dođe svak može imati svoj neometan mir i TIŠINU . Stranci vole da ostanu da prespavaju u Silence , da se potpuno “ stope ” sa prirodom i razgovaraju sa tišinom …
Raštrkali smo se kao klikeri po padini Silence , neko je uživao u tišini i blagom ljljuškanju u ležaljci i polusnu , neko se kupao , neko vozio kajak … foto aparat je radio , telefoni snimali …
|
||||
34 CAFFE MONTENEGRO |