PORUKE U BOCI IPAK STIŽU …
U dobu generacija koje nijesu nikad poslale ni dobile pismo napisano na papiru poslano zemaljskom , a ne virtuelnom poštom , kad je poštansko sanduče inbox i e-mail itd ... čini se da ćemo praviti zaokret ka nazad , ne u smislu vraćanja zemljine ose i civilizacijskih izuma i unazađivanja bilo koje vrste ili iz sentimentalnih sjećanja starijih generacija ... Razlog je da iako komuniciramo tipkajući non stop poruke prolaze brzinom kucanja ali ne dopiru ili nemaju efekat kakav bi trebale da imaju , ili prosto kratkog trajanja , nemaju neku vrijednost , utope se u moru poruka i pouka ... I možemo se lako povezati s kim god hoćemo na svijetu ali nema ta povezanost neku vrijednost osim površinskog značaja i podrške osim eventualnog „ like “. Svijetu treba više nego ikad empatije .
Možemo poslati poruku u boci , napisati tu neadresiranu poruku , pa đe je more odnese … Poslati poruku o sebi , o nama ođe , o čemu želite ... koja će možda neđe daleko otploviti i nekog nepoznatog obradovati . Zamislite da baš vi nađete poruku u boci . Možda se i danas tako svijet ljepše povezuje .
Sjetila sam se da je u aprilu ove godine jedna od poruka prijateljstva u boci koje su poslali prije više od godinu i po spuštajući ih u more pred Bokom Kotorskom učenici OŠ “ Drago Milović “ iz Tivta sa svojom profesoricom Katicom Čavor stigla na obalu hrvatskog ostrvca Krknata . Poruku je pronašla porodica Jergović čiji članovi su javili profesorici da je poruka do njih stigla i da oni nastavljaju taj lanac poruka i da su poslali svoju bocu sa porukom da se prenosi dalje . “ Siromašni su ljudi koji nemaju prijatelje . Srdačan pozdrav !“, napisali su Jergovići tivatskoj profesorici .
ŠIRIMO DALJE ... Toliko smo prethodnih mjeseci čuli poruka o svemu , pandemija je svijet na žalost povezala ali i udaljila ... promijenila smisao mnogo čega . Promijenilo se i poimanje turizma od ljetuj kući do popusta i rata za ljetovanje ... Situacija sa turizmom je bila ( i još uvijek ) takva da je vrijeđelo ono „ snalazi se kako možeš i umiješ i sad “. Nije bilo upozorenja , nije bilo pripreme , a i da je bilo ništa drugačije ne bi bilo kad je svijetu uskraćeno putovanje nema ni turzma . Opet , bez putovanja se može , samo da se zdravo . A treba se truditi i da se ostane zdravo .
Koliko smo mogli jedni drugima da pomognemo u turizmu , prvo najbližima ođe u Crnoj Gori , da olakšamo , da podržimo , damo sve od sebe da se ljudi bolje osjećaju i vrati se vjera da će biti opet sve u redu samo da se izgura ovo ? To da „ se izgura “ se produžavalo , i produžava ... Saosjećanje za turizam kao privrednu granu nije patetika . Saosjećanje za sve one koji žive od turizma , indirektno i direktno , definitivno je opravdano .
Naš časopis Caffe Montenegro je upravo
14 CAFFE MONTENEGRO