HAKA PLES
POGLED SA VULKANSKOG VRHA MOUNT EDEN
U Auckland-u smo bili pravi turisti.
Prvi dan smo kao i uobičajeno upoznali
grad. Pomorstvo već odavno igra
ogromnu ulogu u razvoju grada tako
da je luka u Oklandu Auckland Harbour
(ili Waitemata Harbour na Maori jeziku)
simbol cijelog grada. Grad se takođe
popularno zove “the city of sails” zbog
nebrojeno puno jedrenjaka,
brodova, jahti.
RANGITOTO OSTRVO– KAD PRI-
RODA “PROTJERA” ČOVJEKA
Narednog dana smo ferijem otišli na
jezero Rangitoto koje je samo pola
sata udaljeno od Aucklandske luke
koja uistinu izgleda kao luka u Sidneju.
Rangitoto ostrvo je stvoreno erupcijom
iz mora prije 600 godina. Na obližnjem
ostrvu su tada živjeli Maori koji su
mogli dobro da posmatraju kako je priroda
iz nekog razloga isprovocirana da
odreaguje na taj način. No bilo kako
bilo, danas je ovo ostrvo privlačno za
mnoge turiste, a ne tako davno boemi iz
Auckland-a, uglavnom bijelci, su napravili
vikendice na ostrvu koje se nazivaju
“baches” gdje su provodili vikende sve
dok je ostrvo proglašeno kao prirodni
rezervat zbog posebne flore na njemu.
Porodice koje su tada imale vikendice su
mogle da ih zadrže, ali ih nikako nijesu
mogle prodati, tako da će vremenom
sve one nestati. Mi smo u početku vrlo
ambiciozno krenuli pješice da ispitujemo
ostrvo, ali nakon 15 minuta odustali smo
od daljeg pješačenja po lavi crnoj kao
ugarak iako je napravljena staza već
smo po jakom suncu odlučili da sačekamo
John Deere traktor koji prevozi
turiste (oko desetak). Vožnja nije bila
nimalo prijatna po neravnom terenu,
prilično trusna, a onda je slijedio novi
izazov, 370 stepenica nas je odvelo do
samog vrha na visini od 260m odakle
smo mogli vidjeti krater.
Po povratku u Auckland otišli smo u
Sky Tower gdje nas je lift odvezao na
330m visine odakle se pruža fascinantan
NACIONALNI MUZEJ
pogled na Auckland. Za one koji su ili
hrabri ili “nuts” nudi se “Sky Jump”
sa tornja.
NATIONAL MUSEUM I NA KRAJU
HAKA PLES
Sljedećeg dana smo otišli na hopon-hop-off
bus u razgledanje grada i
moramo priznati da smo bili pomalo
razočarani. Nije ovo ni izbliza bilo putovanje
double-deckerom na koja smo
navikli. Izašli smo kod National Museum
koji smo svakako planirali posjetiti.
Ovaj muzej je savršen blend i na sjajan
način oslikava istorijske uticaje Maora
i Evropljana. Ipak za nas najprivlačnija
kolekcija je svakako bila Maori & Pacific
Island koja nas je svakako satima zadržala
u muzeju. Posebno smo morali
kupiti kartu za predstavu koju Maori
tradicionalno održe kroz pjesmu i igru,
a završe sa tradicionalnim Haka plesom
- borbenom igrom njima specifičnom
kojom se zapravo želi uplašiti neprijatelj.
Haka je postala poznata širom svijeta
nakon što je novozelandska ragbi reprezentacija
počela da izvodi ovaj ples pred
svaku utakmicu. Danas je novozelandski
sportisti izvode pred većinu utakmica u
skoro svakom sportu.
I dok smo u muzeju razgledali rukotvorine
Maora i dok smo čitali o njima
postali smo svjesni koliko su Pakeha
people zapravo jako cijenili njihovu kulturu
i njihov društveni život i kako su
zapravo sami Maori dosegli visoke
pozicije u društvu.
Drugi svjetski rat je donio najveće promjene
u životu Maora. Otvorila su se
radna mjesta, a samim tim su Maori
iz ruralnih područja došli u gradove.
Pošto je naravno engleski bio jezik koji
se govorio u gradovima Maori djeca su
morala prihvatiti i učiti engleski tako da
je te reo (jezik Maora) morao da bude
zapostavljen. Čak se manje od 20%
Maora moglo sporazumjevati na jeziku
te reo. Danas je situacija drugačija.
Iako svi Maori govore engleski Maori je
povratio svoje mjesto tako da je sada
zvanično priznat kao i engleski. Ako
ste dakle profesor od vas se zahtjeva
da znate makar stotinak riječi na Maori
jeziku iz respekta prema narodu koji su
tu starosjedioci.
JAMES COOK NIJE OTKRIO NOVI
ZELAND VEĆ HOLANĐANIN
ABEL TASMAN
Novi Zeland je usko vezan za ime
James Cook koje dominira cijelom pričom
oko otkrića Novog Zelanda iako je
Holanđanin Abel Tasman zapravo prvi
koji je uočio kopno Aotearoa u pacifičkim
vodama, ali ono što i dalje intrigira
jeste kako je moguće da su istraživači i
moreplovci tada tražili ogromno kopno
“terra australis incognita” ili (the unkown
southern land), a nasukali se na Novi
Zeland. I neka su. Inače da nijesu otkrili
zemlju Aotearoa ovozemaljski čovjek ne
bi mogao da definiše imenicu – ljepota.
Mi svakako planiramo da se toj ljepoti
vratimo i da je upijamo mnogo
duže nego što smo to uradili pri prvom
susretu sa njom.
99