DOŠLA SAM IZ MARSEJA, SA JUGA FRANCUSKE I PRIZNAJEM DA
SE MEDITERANSKI STIL ŽIVOTA NE RAZLIKUJE MNOGO OD OVOG
NA JADRANSKOM MORU, I TO U POGLEDU HRANE,
KLIME, POSLOVNIH I DNEVNIH RUTINA
C.M: Kada ste prvi put došli u Crnu Goru i
iz kojih razloga?
- Prvi put smo došli u Crnu Goru u
avgustu, 2015. godine. Moj suprug Ian
zadužen je za flotu usidrenu u Porto
Montenegru. To je bio razlog zašto smo
donijeli odluku da napustimo Francusku
i preselimo se u Crnu Goru. Na početku,
živjeli smo u kući iz snova – u Bigovi,
na samo 50 metara udaljenoj od mora.
Tad je mom sinu bilo 11 godina, provodio
je vrijeme sa ribarima i unaprijedio
svoje ribolovne vještine. Oboje moje
djece pohađaju Knightsbridge školu, pa
smo se nakon tri godine života u Bigovi
preselili u Tivat kako bi oni češće viđali
svoje prijatelje i na kraju krajeva – bili
samostalniji.
C.M: Čime se Vi bavite?
- U avgustu će biti pet godina od kako
smo u Crnoj Gori. Moj suprug i dalje radi
u istoj floti, a ja volontiram za Ecom –
nevladinu organizaciju sa sjedištem u
Kotoru, a čija je glavna djelatnost zaštita
životne sredne. Ecom (www.ecom.org.
me) predstavlja nacionalnu nevladinu
Fondaciju za obrazovanje o životnoj
sredini (Foundation for Environmental
Education) u Crnoj Gori. Sa kolegom
Sašom Krajovićem radim na razvoju
programa Green Key (www.greenkey.
global), a GK je eko-znak koji se dodijelio
preko 3100 ustanova u 57 zemalja širom
svijeta. To je trenutno najveći globalni
eko znak za turističke smještaje (hotele,
male smještaje, restorane, konferencijske
centre i kampove) i ima nacionalnu
organizaciju koja je zadužena za
administraciju u svakoj zemlji učesnici.
Koordinišem projekat i vršim reviziju
različitih objekata koji žele biti dio programa.
Poboljšanje poslovanja i same
izgradnje turističkih objekata efikasan je
način zaštite fantastične životne sredine
kakva je Crna Gora, a takođe i komuniciranje
najboljih praksi koje su jednostavne
za upotrebu turističkim radnicima.
C.M: Kako ste Vi upoznavali i kako upoznajete
našu zemlju? Koliko je poznajete?
- Kada smo prvi put došli u Crnu Goru,
bila je sredina januara 2015, hladno i
kišovito vrijeme. Iznajmili smo kuću
blizu Stoliva iako je bila prepuna vlage
i nije bila naročito lijepa – ali imala je
pogled koji je oduzimao dah. Vozili smo
se zalivom i uprkos lošim vremenskim
uslovima, cijela porodica se zaljubila u
crnogorsku obalu, pa smo tako donijeli i
odluku da se preselimo ovdje u ljetnjim
mjesecima. Volimo prirodu, pa nas tako
Crna Gora nikada nije razočarala. Srećna
okolnost je što smo u mogućnosti da
crnogorsku obalu istražujemo iz čamca,
otkrivamo život na selu, planinarimo,
bavimo se ribolovom. Nikada se nećemo
zasititi nevjerovatnih pejzaža i predivne
prirode. Pet godina kasnije – još uvijek
imamo mnogo da otkrijemo, naročito na
sjevero-istoku Crne Gore i u
susjednim zemljama.
C.M: Promjena mjesta boravka mijenja i
neke životne navike pod uticajem novog
mentaliteta i podneblja gdje boravite.
Kako ste se navikavali na život u
Crnoj Gori?
Moja djeca od malih nogu sama šetaju Tivtom, a nikada se nijesmo
zabrinuli za njih. Život u Crnoj Gori je mnogo mirniji od onog u Francuskoj,
imamo dosta više vremena za druženje sa porodicom i prijateljima
81