Caffe Montenegro br. 169 Caffe Montenegro br. 169 | Page 95
Popeti se na 2523 metara nadmorske visine nije
mala stvar, pogotovo kad se zna koliko je put do
vrha težak, naročito za one koji nijesu planinari
alpinisti, ali moguće se popeti ako ste uporni i
slušate vodiče. I vrijedi sakog truda i prolivene kapi
znoja i gubljenja daha jer će vam kad se popenjete
dah tek stati od ljepote koja će vam se ukazati
jezera, ne mogu se proći...Bobotov Kuk
nekada se zvao Ćirova Pećina, po lovcu
Ćiru Stijepoviću iz Žabljaka, koji je ispod
vrha u jednoj maloj pećini imao svoju
čeku za lov na divokoze. Legenda kaže
da je jednom prilikom za vrijeme lova
sa svojim sinom, u magli imao privid da
vidi divokozu, pa je zapucao i greškom
ubio svoga sina, čime ga je gorska vila,
zaštitnica divokoza kaznila za njegovu
lošu namjeru. Kasnije je ovaj vrh dobio
ime Bobotov Kuk, po plemenu Bobota
koji su izdizali iz Banjana, i koji su ispod
vrha imali svoj katun za ispašu stoke.
Inače, austrijski geograf, Oskar Bauman
je prvi čovjek koji se popeo na Bobotov
kuk ili kako ga naziva, na Ćirovu pećinu.
U svom zapisu "Prvi iskorak na Ćirovu
pećinu" kaže: "Istočno od nas širila se
jedna pusta, kršima i sniježnim smeto-
vima ispunjena kraška dolina, dok nas
je sa druge strane pozdravljao zeleni
pejzaž Jezera. Ovdje sam ostavio Đura
koji je patio od vrtoglavice i sa jednim
čobaninom krenuo u napad na glavni
vrh. Vodič je skinuo svoje opanke i
hodao bos. Nakon sat i po penjanja zao-
bišli smo vrh i stupili na greben između
Soa i Kablinove. Sa vrtoglave visine
gledali smo u kotlinu gdje smo juče bili
i odakle je blistalo sem Škrčkog i Malo
jezero. Ličila su tamnoplavim očima."
95