NOVA GODINA
će ti dati KOLIKO
SAM SEBI DAŠ
Lijepo li je kad znamo da smo zaslu-
žili poklon a ne kaznu. E tako nekako
ide i sa očekivanjima, koliko god bili
neiskreni jer se kazna nikom na svijetu
ne sviđa, i ona dođe zasluženo. Kao
i poklon. Mada nekad i poklon dođe
nezasluženo pa nas postidi... No pra-
znici su, vrijeme darivanja, pa nećemo
o kaznama, i onako nas niko ne kazni
kao mi sami sebe. A ni daruje. Od toga
sve zavisi. Šta očekuješ od Nove?
A svi sve najbolje i da bude bolje...
Poklanjajte, uvijek mi je poklanja-
nje bilo draže od primanja poklona.
Darivanje je za mene radovanje.
Možda što sam vaspitana tako, da
mi se čini da je „hvala“ malo. I da
uvijek treba dati zauzvrat, uzvratiti –
kad-tad. I kako god to zvučalo meni
je drago da ne zaboravljam, mogu
da zakasnim ali ne da zaboravim.
Toliko puta u decembru svake i ove
14 CAFFE MONTENEGRO
godine čujem od mnogo ljudi „jedva
čekam da se ova godina završi“...
Mnogi kraj godine čekaju umorno a
probude se u Novoj mamurno. Ovo
izgleda sumorno, ali nije. Nekako se
sumiraju rezultati u ličnim kalkula-
torima samo nama poznatih ciljeva,
ostvarenih ili ne, očaravanja i razočara-
vanja, nenadanih radosti i ne daj Bože
žalosti, pa se sve pomiješa sa godiš-
njim bilansom u firmi, pa s prazničnom
euforijom i eksplodiramo kao šam-
panjci u ponoć u bezbroj mjehurića.
Svak' je za praznike zaslu-
žio da da sebi oduška.
Lijepo je kad od Nove godine očeku-
jemo ovo i ono, ali i sami znamo da
osim nekih životnih ozbiljnih stvari
zdravlja i smrti, svoja očekivanja koja
pripisujemo Novoj godini u željama,
ne pripisujemo nečem imaginarnom
nego su to očekivanja od samih sebe.
Zato šta ste zacrtali i poželjeli na
kraju 2018-e, kakvi god da su vam bili
ciljevi u 2019-oj, ostvarili to ili ne, ako
ste dali sve od sebe, štrikirajte to kao
ostvareno ili ostavite 2020. godine, ne
zamjerajte sebi što ne možete više no
što možete. Zahvalite se godini, to jest
zahvalite se sebi na svemu dobrom,
a sve ono loše neka bude u ladici
„iskustvo“ i idite dalje bez osvrtanja,
samo pamtite. Jer kad se dese naj-
strašnije stvari u životu, ali najstraš-
niji događaji, stari su znali riječi „Ne
daj Bože zaboraviti.“ Nijesam razu-
mjela kako se može zaboraviti smrt
bliskoga na primjer, kada sam znala
čuti od babe tu rečenicu. Kasnije mi
je objasnila da od goreg postoji gore
i kad se desi gore od gorega zabora-
vimo na ono što nam je bilo najgore.
Pa pažljivo sa tim stvarima... U dobru
se ne ponesi, u zlu se ne ponizi.