Ulice Stare Havane
Pogled na Malekon
VAMOS A LA PLAYA NOĆI U HAVANI
Havana je grad na okeanu, ali nema
dobre plaže. Malekon, jedan od sim-
bola grada, prelijepi je bulevar i šetalište
kraj okeana. Duž nekoliko kilometara
svakodnevno možete sresti pecaroše,
svirače, šetače, zaljubljene i ostav-
ljene, domaće i strance. Talasi udaraju
u zid i kaplje slane vode su najviše što
ovdje treba da okusite od okeana. Zato
uzmite taksi i krenite na neku od plaža
van grada. Moje društvo je organizo-
valo karavan veselih šarenih oldtaj-
mera pa smo kao svatovi krenuli ka
pola sata vožnje udaljenim prelijepim
pješačanim plažama. Sve je izgledalo
kao da snimamo rimejk kultnog spota
još poznatije pjesme „Vamos a la playa“.
Vjetar u kosi, latino muzika, vremešni
automobili i vreli vazduh koji miriše na
so. Za sreću je, zaista, potrebno malo.
Predivne plaže sa sitnim pijeskom koje
zapljuskuju talasi Atlantika izgledale
su kao sa razglednice. Nedostajao mi
je mohito u kokosovom orahu, pa sam
za to zadovoljstvo morao da prepje-
šačim par kilometara. No, uživao sam
u predivnoj tropskoj prirodi, suncu i
ljepotama božanstvenih Kubanki koje
su plesale, igrale odbojku na plaži,
sunčale se ili izranjale iz talasa. Da
je Botičeli bio na Kubi, uvjeren sam
da bi čuvena slika „Rađanje Venere“
bila malo drugačijeg kolorita.
Kubanac koji mi je pravio mohito nije
žalio ruma, pa je skoro cijeli kokosov
orah napunio ovim blaženim napit-
kom. Sunce, rum i latino zvuci su
mi združeno udarili u glavu, pa sam
zaigrao sa lokalcima. Osjećao sam
se kao da sam godinama tamo.
To je bilo mjesto na kojem duva suvi
vjetar s juga, o kojem je moja duša
dugo sanjala. Poželio sam da nikad
ne odem sa tog božanstvenog mje-
sta i veselih ljudi koji su uživali u
čarima prirode koja je ovdje bila nese-
bično izdašna u svakom pogledu. Noći u Havani pamtim po mirisu kose
pokisle od kiše, vode na pločniku,
vlage u vazduhu. Slobodu osjećate dok
hodate, a tabani vam se ljube sa uli-
cama ovog ludog grada. U Havani ste
i danju i noću bezjedni. Ljudi vam se
uvuku pod kožu, a kući vam se ne ide.
Katedrala u Havani
Ispijanje značajnih količina ruma u
barovima, restoranima, i mračnim ile-
galnim kafanama Havane donijelo mi
je poznanstvo sa raznim putnicima,
pustolovima, stranim i domaćim sreć-
nicima i onima koji su bez iste ostali. U
El Chanchulleru sam se odomaćio, pa
Kubancima sam postao hermano i na
rastanku im obećao da ću se vratiti.
SAN ILI JAVA
Ako pitate ljude iz Jungle tribe koliko
je moj boravak na Kubi trajao, oni
će vam reći da sam uredno pla-
tio 11 noćenja s doručkom u Havani i
Stari trg u Havani
Trinidadu. Subjektivni osjećaj je da sam
na Kubi bio 24 sata. Bez sna. Sa jed-
nim kraćim kunjanjem u autobusu.
Boravak na Kubi za mene nije bilo puto-
vanje, nego priča. Sjajna životna priča
sa interesantnim likovima, čudesnim
ambijentom, nestvarnom atmosferom i
Predivne karibske plaže
su me Pedro, Alehandro i ostali učili da
spremam mohito i neke sendviče čiji
ukus još uvijek pamtim. Pili smo i pje-
vali, igrali i ludovali. Bili su tu Doktor,
Damjan, Danira, Marina, Rodrigo, Tena,
Ana, Snježa, Ricardo, Marina, Sara,
dva Davora, Nataša, Nenad, Oleana,
Mladen, Zdenka, Zlatana, Miljan i još
mnoštvo dragih ljudi koji su bili akteri
nekog nestvarnog filma, a danas moji
prijatelji rasuti širom kugle zemaljske.
metafizičkom povezanošću svega toga.
Ako me pitate što je na Kubi najbo-
lje reći ću vam da je za mene bilo to
pronalaženje sopstvene biti utkane
u atmosferu zemlje čije srce bije
jednakim ritmom kao moje...
Prošlo je od tada tri godine. Nadam se
da neće proći još tri da ponovo dođem
na ostrvo na kojem su mnoge stvari
započele. Da zatvorim krug. I započ-
nem neki novi. Nadam se oko svijeta!
109