ČUDESNA DOLINA VINJALES
Konj je često prevozno
sredstvo u Vinjalesu
Škola bejzbola u Vinjalesu
ZA SREĆU JE POTREBNO
MALO LOMLJAVE
Po prvi put sam novogodišnje pra-
znike provodio u tropskim krajevima.
Niđe nije bilo jelki, deda mrazova, niti
uobičajene evropske jurnjave kojom
ispraćamo staru i dočekujemo Novu
godinu, u kojoj ćemo takođe da jurimo,
najčešće bez valjanog razloga.
Novu godinu smo slavili na krovu
zgrade u centru Havane. Balkanci su
napravili svoju zabavu, a mjesto rakije
rum je klizio niz grlo kao voda. Prazne
boce su u ponoć završile na ulici, jer
je na Kubi običaj da se staklo i posuđe
lomi za sreću i napredak. Mislim da je
domaćine kod kojih smo bili smješteni
u casas particulares odlično krenulo
Dolina Vinjales je udaljena je od
Havane nekoliko sati truckanja dru-
mom koji pamti srećnije dane. Duž
puta su brojne plantaže šećerne
trske, duvana, palmi i raznovr-
snog tropskog bilja, meni i mojim
saputnicima prilično nepoznatim.
Usputna seoca i mjestašca zaglav-
ljena su u nekom vremenskom
limbu, nama nestvarnom i egzotič-
nom, a mještanima surovo realnom.
Boravak u Vinjalesu mi je pru-
žio ugođaj istinske Kube. Pio sam
kafu i uživao u njoj, pušio cigare i
divanio sa ljudima, drugačijim, a
istim. Razumio se sa Kubancima
jezikom osmjeha i zagrljaja.
U Vinjalesu sam vidio da farmere
koji gaje duvan muče iste muke kao moje rođake
nadomak
Podgorice.
U razgovoru
sa Aleksom,
domaćinom
koji nam je
pokazivao
egzotične krajolike
saznao sam da mještani jako teško
žive, jer većinu prinosa moraju da
daju u zadruge. No, svjesni da od
državnih nadoknada farmeri ne bi
mogli da žive, vlasti često zažmure i
dopuštaju im da dio roda zadrže za
sebe. Mještani zato strancima kri-
jući prodaju domaće cigare, kafu,
narodne ljekove i ponešto egzotič-
nih začina koji će ih sjećati na dane
provedene u ovoj čudesnoj zemlji.
te godine. Poštujući lokalne običaj sa
prozora i balkona na ulicu smo poba-
cali sve boce, čaše, tanjire, par plastič-
nih zdjela, neku čudnovatu šerpu i jedan
poslužavnik, vazu sa cvijećem, a i nečiji
telefon je slavno poletio te pijane večeri.
Vesele komšije su nas dozivale sa druge
strane ulice pa je par nas otišlo da im
čestita novo ljeto. Dočekali su nas punog
srca. Igrali su i stari i mladi, podjed-
nako se radovale sve tri generacije i bez
ijedne razumljive riječi pričali sa nama -
osmjesima. Kubanci Novu godinu slave
skromno u krugu familije. No, za razliku
od naših familijarnih okupljanja kod
veselih Kubanaca se neuporedivo manje
jede, a nebrojeno puta više – pleše.
Samo se pije podjednako dobro kao i kod nas. Noć nam je prošla prilično brzo,
a jutro smo dočekali na pijaci tražeči
svježi ananas koji će nas okrijepiti nakon
pozamašne količine ruma koju smo
sasuli u sebe. Kubanski recept je bio
djelotvoran pa smo bez trunke sna, okri-
jepljeni ananasom i brzinskim tušira-
njem, došli na naznačenu lokaciju đe su
nas čekali taksiji stari preko šest dece-
nija. Drugi dan kubanskog putešestvija
mogao je da počne, a mi smo, željni
avanture, tako iskreno uživali u njoj.
HAVANA U MOJIM VENAMA
Havana je najveseliji grad u kojem
sam bio. Uprkos tome što su zgrade
zapuštene, ulice raskopane, što je sve
staro i izblijedjelo, osmijeh njegovih
MJEŠTANI STRANCIMA KRIJUĆI PRODAJU DOMAĆE CIGARE, KAFU, NARODNE LJEKOVE I PONEŠTO
EGZOTIČNIH ZAČINA KOJI ĆE IH SJEĆATI NA DANE PROVEDENE U OVOJ ČUDESNOJ ZEMLJI.
107