NEKAD OMILJENA PLANINA ZA STOČARE DANAS JE RAJ ZA VIKENDAŠE I TURISTE . KORITA SU JEDNO OD OMIJENIH IZLETIŠTA DOMAĆIH I STANIH TURISTA se niz Toke začuju čaktari na ugičima . Okrenuli se ljudi lakšoj raboti pa je malo stočara i zemljoradnika .
Bilo da ovamo dolazite ljeti kad sve ozeleni i kad su Korita pribježište od gradske vreve i žaropeka ili u jesen , možda i zimi kad snijeg napada preko krovova kuća ovaj katun ima u svakom godišnjem dobu jedinstvenu ljepotu i čari kojima je teško odoljeti .
LJEPOTA SUŽIVOTA
Nekada su Korita bila Hotska , ali su ih Kuči i Zatrijebčani na sablju zadobili . Brojno mramorje i danas svjedoči o žestokim borbama tokom vjekova . Tu je Marica , žena Markova Đonova iz Zatrijebča ubila pašu i ostala upamćena u narodnoj priči i pjesmi . Korita su pjesmom opjevana i pričom okićena , a sloga i suživot od davnina su kao tradicija njegovani . Tako su ostavili u amanet stari koji su za slobodu vojevali , a u miru drugovali . Zajedno slavili slave i međusobno se poštovali bez obzira na naciju , vjeru , jezik i običaje . Pričalo se i pjevalo na Koritima „ naški i arbanaški “! Dijelila se kora hljeba , za familiju je moglo da fali , a za gosta nikad ! Svjedoče o tome brojni brakovi , kumstva i pobratimstva . Svjedoče i tri crkve , dvije pravoslavne i katolička . Zabilježili su to i brojni putopisci , stranci i domaći koji se nijesu mogli čudu načuditi gledajući kako mještani u junačkoj sirotinji srećno i u miru žive . Pisali su o tome Rovinski , Baldaći , Hasert i mnogi drugi izvanjci koji su boravili u ovim krajevima . Pamtile i priču prenosile generacije vojnika iz svih krajeva SFRJ koji su danonoćno granicu čuvali . Nekad je na najvišoj glavici na sred
80 CAFFE MONTENEGRO