VOLIŠ SELO A VOLIŠ LI ŽIVOT NA SELU
„ Uči da ne bi kopao “ je , kako vrijeme pokaza , roditeljska prijetnja đeci koja je ukopavala zanate , a potencijalne seoske vrijedne i bogate domaćine pretvarala u radnike sa nekim zanimanjima koja su mogla uposliti ljude bez kvalifikacije i stručnosti , iako ni jedna profesija ne bi trebala da ima nekog ko radi bilo šta „ eto , da bi štagod radio i nešto zaradio “. Takav odnos nas je doveo do sela bez seljaka , do konobara koji to rade „ dok ne nađu nešto bolje i slično “. Za sela je kriv i odnos prema selu . Kad su stigli putevi , morao se tražiti izlaz i svoj put u svijet kad nije bilo puta do sela iz svijeta . I još su zaboravili da su ikad na selu živjeli , sramota ih je bilo to i pominjati .
„ Čobane “ je gradsko ruganje , a tek „ seljačino “. Toliko da su se pravi čoban i seljak na selima po malo i stiđeli što se bave nečim konkretnim , bogme zahtjevnim , teškim i poštenim zanimanjima .
A onda , onda se svijet svega gradskog zasitio . Putuje se na mjesta mira i tišine , zdrave hrane i jednostavne – prirodne ljepote . Sela su sve to . Traži se čak i u marketu zdravo , organsko , neprskano , domaće , iz sela , od čobana i seljaka ako može . Ne može , jer nema dovoljno . Nijesmo zasijali toliko . Nijesmo odgajili toliko . Nijesmo , jer nije imao ko .
Govorila su mi đeca sa sela ( odrasli ljudi ) koji selo „ ne mogu očima viđeti “ i kako ja ne bih selo voljela da sam na selu živjela . Tačno je , ništa ja ne znam , ni pravilno da zasadim ni okopam , ni kokošku da sačuvam , vjerujem da bih joj dala da se prejede i dubiozno razmišljala misli li ona što svojim kokošijim
- pilećim mozgom , i pronalazila smisao svakom kokodakanju ili blejala u ovce i brojila ih i mislila o tome kako su lijepe , sve bi ih ova čobanica izmazila i izgubila ... Ali se kao ti seljaci u grad kad dođu ne „ gadim “ i ne plašim seoskih životinja . Nije ni svak ' za selo .
Posljednjih godina , mislila sam da je to zbog godina , mijenjamo se , moje želje za putovanjem u inostranstvo su bile usmjerene ka selima Bavarske , Italije , Autrije , i opet bih pošla u provansalska sela ... Mislim da sam ja ljubitelj sela , ako se to može reći . Ustvari meni je to nivo višeg luksuza .
Mi smo prosto i životinje ponizili i podcijenili . Umjesto da su odraz lijepih osobina mi smo ljude pežorativno zvali ovcom , kozom , magarcima , konjima ...
12 CAFFE MONTENEGRO