Dok nebom lete taxi helikopteri ljudi se tuku za parčad starog hljeba . Hiljade beskućnika spava na ulicama u samom centru
vidite mnoštvo beskućnika i prosjaka . I budite oprezni , lako
ISPUNJENO OBEĆANJE
možete da budete opljačkani u sred dana . Par ljubaznih
mještana reklo nam je da ne mašemo puno mobilnim telefonima niti da preturamo novčanike i torbe na ulici . Uvijek uđite u neku radnju , banku ili zgradu da vas očas posla ne bi odžeparili . Mi nijesmo imali nijedan konkretan problem , ali u vazduhu se osjećao rizik . Mnoštvo policije i vojske sa pancirima , dugim cijevima i oklopljenim vozilima na ulicama potvrda su toga . Ispred glavne željezničke stanice bilo je više od 20 vozila sa pripadnicima specijalnih jedinica .
KONTRASTI KOJI BODU OČI Kontrasti Sao Paula su nešto što me najviše fasciniralo . Dok nebom lete taxi helikopteri ljudi se tuku za parčad starog hljeba . Hiljade beskućnika spava na ulicama u samom centru . Umotani u ostatke kartonskih kutija , staroj garderobi , oni dane i noći provode čekajući milostinju od prolaznika . Sa jedne strane imate nebodere , poslovne i stambene komplekse okružene naoružanim čuvarima , a u neposrednoj blizini naselja sa ljudima koji tešku muku muče da prežive . U te zone ne želite da uđete ni sa naoružanom pratnjom . Sticajem raznih okolnosti kroz neke od takvih ulica sam prošao taksijem na potezu između dva aerodroma i moram priznati da se nijesam osjećao nimalo prijatno . Bilo je popodne i sasvim “ normalan ” dan , a na ulicama su bile grupe momaka koji su naizgled nezainteresovano sjedeli na trotoaru . Neki od njih su imali vidljvo naoružanje i igrali su se njime , kao mi sa plastičnim replikama u dječijem dobu po dvorištima zgrada i parkovima .
OPREZ JE NAČIN ŽIVOTA Kao i u drugim gradovima Južne Amerike bezbjednost je relativna stvar . Uvijek treba držati otvorenim četvoro očiju i paziti se u bezbjednijim djelovima grada . Imao sam želju da posjetim neku od favela , ali su mi i lokalci i brojni putnici savjetovali da
Sao Paulo , za mnoge najveći grad južne hemisfere , ekonomski centar Brazila i Južne Amerike , a za mene , od najranijih dana , grad u kojem je rođen Ajrton Sena , legendarni brazilski vozač . Želju da posjetim njegovo rodno mjesto imao sam još kao osnovac , a kada se tri decenije kasnije pružila prilika da ga posjetim – mjesta za puno razmišljanja nije bilo ! Putovanje u Sao Paulo je ispunjenje želje iz dječačkih dana . Kao dječak maštao sam da uživo vidim kako “ Kišni čovjek ” ostavlja sve protivnike iza sebe . Nažalost , Sena je tragično je izgubio život 1 . maja 1994 . godine u Imoli , a ja sam sebi obećao da ću posjetiti njegov grob . Godine su prolazile , a obećanje je ostalo neispunjeno . Sve dok se prošle godine nije sve poklopilo onako kako treba . Kada se ukazala prilika nijesam je smio odbiti . Ni umor , niti jet leg , niti saobraćajni haos u gradu nijesu me ni za tren pokolebali da dođem do groblja Marumbi i umjesto cvijeća ostavim fotografiju grafita “ Nikada me nećete stići . Ja sam bio drugačija prizma . Ayrton Senna ”. Na Seninom grobu ispričao sam priču i ostavio sliku . Ostavio sam i dio sebe jer tako biva kad se velike priče zatvore . Na kraju , kao u svakoj dobro priči , palo je par kapi kiše . Tek da priča o Rain man-u dobije pravu scenografiju .
106 CAFFE MONTENEGRO