izraženije, a njihova brzina
im omogućava da prelaze
ogromne razdaljine.
Praktično cijela planina
je njihova. To značajno
otežava posao Mirku, ali
i u toj potrazi ima čari.
„Moj dan počinje ranim
ustajanjem, ako imam ture
jahanja, koje su veoma
česte dok sam na planini.
Konje stalno puštam
nakon završenog dana
kako bi odmorili i kako bi
imali dovoljno dobre hrane.
Nalazim ih, dosta često
odu daleko i po par kilometara.
Obično pasu na
Zekovoj glavi (jedan od bjelasičkih
vrhova). Treba mi
prekrivene pašnjacima i
zelenom bukovom šumom.
Pored puta često srijeće
poznanike i pita –
„Jesi li mi vidio konje?“
„Jesam, tamo su ti naviše“,
odgovorio bi poznanik.
Svi znaju da se Mirko od
tinejdžerskih dana bavi
turizmom na Bjelasici.
Kada na nekom od pašnjaka
pronađu krda konja,
Mirko i Anđela počinju
da odvajaju svoje, koji
ih odmah prepoznaju.
Anđela zatim pješke
vodi konje do kolibe,
dok se Mirko vraća istim
ZORICI SAMO TREBA JEDAN FRIŽIDER
Zorica Šćepanović se u rodu, kod Bukilića, kako tvrdi,
nije mnogo bavila stokom. Međutim, kada se udala
sve oko živog je naučila kod svekra i svekrve.
Danas sama namiruje 20 ovaca i jagnjadi i dvije krave.
Njen lisnati sir, je dobro poznat na Vranjaku, ali najviše
sprema za svoje domaćinstvo. Kako je kazala, prodaje
kad ima i koliko ima. Tvrdi da bi joj mnogo bilo
lakše kada bi imala struje na katunu, a ovako sve mliječne
proizvode mora odmah da šalje za Kolašin.
„Ne treba mi ni televizor, ni svijetlo, ni šporet – samo frižider
da mogu da ubacim, presrećna bi bila. Baterije od telefona
i sitne uređaje punimo preko malih solarnih ploča, tako
da mi od većih uređaja samo treba frižider“, kaže Zorica.
Ona se nada da će se proširenjem ski centra stvoriti mogućnost
da se električna energija dovede do Vranjaka.
vremena dok dođem kod
kolibe odakle i počinjem
sa jahanjem. Obično ture
počinju u 10 izjutra, a nerijetko
traju i do devet sati
uveče“, priča Šćepanović.
I u njegovoj potrazi za
konjima ima dosta čari
za neplaninskog čovjeka.
Svojim bijelim „klijom“ vozi
do Zekove glave. Makadam
oštećen teškim kamionima
i mašinama za eksploataciju
šume, Mirku nije prepreka
za vožnju planinom.
Kada prođe svoju stranu
planine, naruženu izgradnjom
novih ski staza, dolazi
na netaknute predjele
putem kojim je i stigao.
„Otkad mi je Alat u staji,
imam problem što mi
drugi pastuvi odvajaju
kobile, pa moram sam
da ih vraćam. Ali siguran
sam da će Alat, kada se
oporavi te stvari dovesti
u red“, našalio se Mirko.
NAJVIŠE VODI TURE
DO PEŠIĆA JEZERA
Međutim, i bez glavnog
pastuva, posao se obavlja
bez problema. Mirko tvrdi
da ove godine vodi pretežno
domaće turiste zbog
aktuelne pandemije, ali da i
SVAKA TURA POČINJE I ZAVRŠAVA SE PIVOM
I TRADICIONALNIM RUČKOM KOD ZORICE.
SREDOVJEČNA ŽENA ZNA DA SPREMI SVA
„SELJAČKA“ JELA – OD KAČAMAKA, CICVARE,
PA SVE DO MESA NA SELJAČKI NAČIN.
68 CAFFE MONTENEGRO