PRVI PUT NA VRANJAKU
SA DVA MJESECA
Sve ture kreću sa Vranjaka,
ispred još nedovršenih drvenih
planinskih koliba i drugih
objekata porodice Šćepanović.
Preko tog mjesta zimi prelazi
jedna od skijaških staza kolašinskog
Ski centra. Tik iznad
njihovog imanja, smještenog
izviše planinarskog doma,
prolazi žičara ski centra,
koja radi i ljeti. Veseli turisti
često mašu i pozdravljaju
Šćepanoviće i njihove goste.
Isti slučaj je bio kada su dočekali
ekipu Caffe Montenegra.
Iznad Vranjaka uzdiže se brijeg
Krvnik. Tamo ćete najčešće
vidjeti Mirka i Anđelu kako
silaze sa konjima, ali i Zoričine
ovce kako pasu na njegovim
pašnjacima. Po predanjima,
baš na tom brijegu vodile su
se „ljute krvave bitke“, zbog
čega je i dobio takav naziv.
Ispred kolibe postavljen je
drveni okrugli sto, dok za
„Moj dan počinje ranim ustajanjem, ako imam
ture jahanja, koje su veoma česte dok sam na
planini. Konje stalno puštam nakon završenog
dana kako bi odmorili i kako bi imali dovoljno
dobre hrane. Nalazim ih, dosta često odu daleko i
po par kilometara. Obično pasu na Zekovoj glavi
(jedan od bjelasičkih vrhova). Treba mi vremena
dok dođem kod kolibe odakle i počinjem sa jahanjem.
Obično ture počinju u 10 izjutra, a nerijetko
traju i do devet sati uveče“, priča Šćepanović
sjedenje koriste klupu i bukove
trupice. Odatle pogled pada
na jedan od vrhova Bjelasice
Ključ, a odmah do njega su
Čupovi i Krivi Do. U daljini se
može vidjeti i Vasojevski Kom.
Porodica Šćepanović je na tom
katunu, kaže Zorica, makar
70 godina. Mirko je, tvrdi ona,
imao tek dva mjeseca kada ga
je prvi put dovela na Bjelasicu.
Prije toga ni sama nije često
izlazila gore, jer je radila u
Kolašinu. Od tada, međutim,
često vodi Mirka na Vranjak,
od kada, čini se, i datira njegova
ljubav prema planini.
Najčešće mu u vođenju konja pomaže starija sestra Anđela
66 CAFFE MONTENEGRO