riznica mavarske arhitekture,
zemlja nasmijanih
ljudi u kojoj i ulice
plešu. Obala sunca, pješčane
plaže, kupanje u
Sredozemnom moru ili
Atlantiku. So u kosi, ritam
u venama i osjećaj slobode
kakav samo ljeto može da
pruži. Pikasova Malaga,
Granada sa crvenom tvrđavom
Alhambrom, Kordoba
sa Velikom džamijom,
bijela sela u brdima, grad
tornjeva Kadiz, La Linea
de la Konsepsion i mnogo
poznatiji komšija Gibraltar,
mondenska Marbelja,
veličanstvena prijestonica
Andaluzije Sevilja…
MALAGA JE BILA OKIĆENA POVODOM NEKOG PRAZNIKA KOJI SAM ZABORAVIO, ALI
SLIKE GRADA ĆE MI VJEČNO BITI U SJEĆANJU, PODJEDNAKO KAO I ŽAL ŠTO U OVOM
GRADU NIJESAM BIO KADA SU NAŠE “AJKULE” OSVOJILE ZLATO
PODGORIČKI ŽAROPEK U MALAGI
Andalzuijsko sunce prvog
dana avgusta bilo je pravi
šok za većinu putnika. No,
meni je bilo ka’ doma, jer
podgrički žaropek može
barabar da se nosi sa onim
u Malagi. Dok su drugari iz
kontinentalnih krajeva žurili
ka plaži sa peškirima preko
ramena, ja sam se uputio
u obližnju birtiju kakve
se još samo mogu naći
u zabitim ulicama starih
gradova duž Mediterana.
Uličice su bile prazne,
većina radnji zatvorena…
Naručio sam neku mezu,
botilju sangrije i propisno
se ispričao sa konobaricom.
Ona španski, ja naški. Niti
sam ja znao što ona zbori,
niti je ona mene mogla
razumjet. Uglavnom sijesta
je prolazila, poneko
bi naišao da popije sangriju
ili pivo i vrijeme je,
polako ali sigurno proticalo.
Jedino što se nije
uklapalo u spori ritam
avgustovskog popodneva
je bila temperamentna
španska muzika puna brzih
ritmova i melodičnih stihova.
Kako je dan odmicao temperature
je padala, a život
se vraćao na ulice. Veseli,
razdragani mještani, mnoštvo
turista, grad koji pulsira
u ritmu flamenka. Malaga je
bila okićena povodom nekog
praznika koji sam zaboravio,
ali slike grada će mi vječno
biti u sjećanju. Podjednako
kao i žal što u ovom gradu
nijesam bio kada su naše
“ajkule” osvojile zlato.
104 CAFFE MONTENEGRO