je Bojović za Caffe Montenegro.
Najprije je počelo sa redovnim
akcijama čišćenja, koje se održavaju
i danas. Svake subote
od 10 sati izjutra mogu se
vidjeti Podgoričani svih generacija
na padinama Gorice,
kako sakupljaju suvo granje
i drugi biljni otpad i iznose ga
na put. Odatle ga kupi vozilo
gradskog Zelenila i posebnom
mašinom ga reciklira na
licu mjesta.
„Bili smo prijatno iznenađeni
odzivom ljudi. Mislio sam da
ćemo biti samo mi koji smo
od početka u misiji očuvanja
Gorice. I danas smo zadovoljni,
nakon sedam godina koliko
novih lica, raznih generacija,
dolazi da čisti Goricu. Stvorili smo naviku
da svakog vikenda poklonimo Gorici par
sati našeg vremena“, rekao je on.
OD „KAFULJANA“ DO PRIVEZAKA
Desetak posjetilaca je prije nekoliko dana u Zelenoj
učionici (zeleni kutak) sa vidnim oduševljenjem gledalo
na suvenire, koje su članovi Udruženja i građani ručno
pravili od biljnog otpada, pokupljenog sa Gorice.
„Mi smo u prethodnih desetak mjeseci radili, uz mentorstvo
profesionalne dizajnerke i stolara na savlađivanju
vještina i tehnika koje će nam omogućiti da od viška
biljnog otpada (obaljena stabla, grane bora i čempresa)
napravimo korisne predmete“, pojasnio je.
Najatraktivniji svima bili su "kafuljani", odnosno stočići
za serviranje kafe, čaja i pića, napravljeni od trupice podgoričkog
bora. Osim toga, mogli su se vidjeti privesci za
ključeve, mini poslužavnici, dekorativno suvo cvijeće,
kao i ukrasne "male sove" napraljene od šišarki.
„Evo pogledajte ovu sovu kako nekako, što bi mi
Podgoričani rekli, mučke gleda. To je vrlo interesantno.
Jer nije sve u životu savršeno pa ne moraju biti ni
suveniri savršeni. Neki mogu biti napravljeni na brzinu -
‘čkemu’“, kazao je Bojović.
Aktivistkinja nevladine organizacije „Green Home“ Irma
Muhović smatra da su suveniri odličan primjer cirkularne
ekonomije.
„Osnovna parola cirkularne ekonomije je – “uzmi, iskoristi,
ponovo iskoristi’“, pojasnila je Muhović.
Bojović je kazao da će brzo suveniri biti u prodaji i moći
će da se kupe u Mediteranskom vrtu.
„Želimo samo da pokrenemo točak… da počne nešto
korisno da se radi na reciklaži biljnog otpada “, kazao je.
Prvo naredno ljeto organizovali su straže
na brdu, kako bi brzo reagovali u slučaju
požara. Njihovi volonteri prošli su tada
obuku za djelovanje u opasnosti
od hazarda. U jednoj prilici
su bili i prvi na mjestu požara.
Redovno uklanjanje viška
biljnog otpada, suvih grana i
drveća, mnogo je pomoglo u
prevenciji požara.
VRT SE RODIO U
„ZELENOM KUTKU“
Nakon kontinuiranog rada i
ljubavi koju su pokazali prema
prirodi i Gorici, tadašnja uprava
Podgorice odlučila je da udruženju,
čije su članove tada već
popularno nazivali „goričanima“,
ustupi na korišćenje
jedan zapušteni prostor
na tom brdu.
Riječ je o malom prostoru,
smještenom ispod pješačkog
mosta u podnožju spomenika,
a ispred kojeg će se nekoliko
godina kasnije izgraditi prva
podgorička urbana bašta.
Prije njih taj prostor je bio
potpuno ruiniran. Međutim,
profesor istorije i geografije
(Bojović) i njegovi saborci našli
su mnogo plemenitiju namjenu
prostoriji i prostoru ispod
mosta. Danas je to „zeleni
kutak“ u kojem se organizuju razne zanimljive
aktivnosti – od kulturnih večeri do
predavanja i radionica.
Česti gosti zelenog kutka su najmlađi
Podgoričani koji tamo uče o ekologiji,
Gorici, biljnom i životinjskom svijetu
brda, kao i o ekološkoj kulturi i uticaju
čovjeka na prirodu.
„Ta povremena predavanja za djecu su
najvrijednije iskustvo koje imamo ovdje.
Kada djeca počnu da povezuju ono šta su
učili iz prirode sa onim šta vide na Gorici,
da znanja iz škole primjenjuju u praksi,
dodirnu cvijet iz bašte… Jednostavno je
fenomenalno“, govori Bojović sa
blagim osmjehom.
Tvrdi da je upravo iz tog zelenog kutka
počela da se rađa ideja o javnom vrtu, na
kojem bi primijenili sva znanja kojim ih
je naučila Gorica, dok bi idealna lokacija
bila zapuštena šuma ispred te prostorije.
Ubrzo bi svaki redovni posjetioc Gorice
znao ko je Zoran Bojović, ili samo Zoko.
Mnogi su počeli njemu da se obraćaju
povodom problema koje bi primijetili na
brdu ili jednostavno dolazili sa idejama.
„Znao sam sa nekima da sjedim baš
dugo dolje u zelenom kutku i da se ispričamo
o svemu. Mnogo zanimljivih ljudi
sam upoznao na Gorici i svi smo nekako
počeli da se doživljavamo kao svoji. Zato
sam i smatrao da treba da učinim nešto
gdje ćemo imati više prostora da se
78 CAFFE MONTENEGRO