Prava ili čista umjetnost nije angažovana. Ona je analiza, sinteza i sud. Moje greške su moj umjetnički put, iskušenja.
Hanke je jednom prilikom rekao: „Kako god uradim pogrešno je. Tako je i u umjetnosti traganje za istinom, suštinom,
ljepotom, duhovnošću i taj put je umjetnikov put na Golgotu. Moj put na Golgotu ispunjen je bolom i tugom,
ogromnim radom bez prestanka i vjerovatno se to osjeti na mom stvaralaštvu i interesovanju.”
najviše po skulpturama koje su produkt
mog razgovora sa kamenom, traganja
za stvarnom ljepotom oblika, tragovima
mog pripadanja, vjerovanja i
traženja istine.”
NERASKIDIVA VEZA
KAMENA I ČEDA
„Moje skulpture su proizvod moga unutrašnjeg
doživljaja, izraz mojih osjećanja,
znanja, moj pogled na život i oblike
u prostoru. U njih su utkane emocije
i moj stav prema umjetnosti. One su
suština mog umjetničkog izraza. One
govore realnost, očišćenu od suvišnog,
bez maske i zlatnog runa.”
– kaže mi Čedo.
Rijetki su dani u Čedovom životu da ne
dodirne kamen, a i kad fizički ne radi
promišlja poetski o kamenu. To je simbioza
kamena i umjetnika.
“Vajarstvo je razmišljanjem, oblikom-formom
razgovor sa materijom,
harmoničan odnos stvaraoca i materije
i otkrivanje sadržaja u materijalu.
Skulptura oplemenjuje i dopunjuje
prostor, čini ga sadržajnim i ugodnim,
miluje osjećanja. Kamen je materijal
koji je meni blizak, najbliži… Kamen je
osjećajno biće, on je ranjiv, pogrešan
udarac mu stvara bol. Svaki kamen u
svojoj školjci krije suštinu. Moj pristup
skulpturi ima genezu od Lepenskog vira
do danas. Unutrašnji nagon za stvaranjem
oblika, zvuci kamena i dleta.
Skulptura je poezija oblika – objašnjava
ovaj umjetnik prosvijetljene estetike i
posebne duhovnosti.
SA KAMENOM ALI I S LJUDIMA
SAMO ISKRENO
Kako je publika prepoznala njegov rad,
koji je to jedini put da se predstaviš
kakav jesi, da predstaviš svoju umjetnost
kako treba, da uprkos angažovanjima
koja su na “zadatu temu” ostane
svoj i autentičan, pitam ovog umjetnika
čija filozofija umjetnosti je ujedno ono
što on jest, i kaže mi:
- Sklad prostora i oblika i život oblika u
prostoru pokazuju veličinu djela stvaraoca.
Djelo živi u prostoru, integriše se sa
njim da je u funkciji gledanja doživljaja
i harmonije. Želim da moje skulpture u
isto vrijeme budu poezija oblika, muzika.
Danas marketing promoviše i stvara
ime, umjetnikovo ime, mada je vrijeme
majstorsko rešeto. Uzalud vi sebe vidite
kao kvalitetnog umjetnika ako vas drugi
ne vide. Publici ne treba podilaziti, treba
je izazvati iskrenošću… umjetnost i jeste
provokativna, a često i nastaje kao produkt
provokacije. Duhovna ravnoteža je
veoma važna kao što je važna ravnoteža
forme površine, materijala i samog
načina modelovanja. Sklad svega toga
čini jednu skulpturu. Najveći tovar i
opterećenje jednom stvaraocu su predrasude,
stečeno znanje, viđeni oblici,
interesovanje i potreba drugih kao i
opstanak samog umjetnika. Volim svoje
tišine i snove. Često mislima vajam,
modelujem, crtam…”
A sam proces rada podrazumijeva da
iako ima rješenje u glavi, ili skicu, crtež
koji je doživljen, osmišljen ipak u procesu
rada samim odbacivanjem suvišnog
iz materijala i otkrivanjem oblika
dođe do suprotstavljanja između materijala
i stvaraoca. Materijal nam često daje
oblik-formu izmijenjenu od zamišljenog.
I tu je, smatra Čedo, najvažnije uvažiti i
ispoštovati materijal.
MOJ PUT NA GOLGOTU ISPU-
NJEN JE BOLOM I TUGOM…
Vajarstvo je duhovnost, isposnički život
pun odricanja i neizvjesnosti. Umjetnik
je prepušten sam sebi, ponos mu ne
dozvoljava da traži pomoć pored ogromnog
rada. Materijali i alati su skupi i
često nedostupni umjetnikovoj platežnoj
moći. Prinuđen je da radi i druge poslove
da bi preživio. Čedo kaže da je on svoje
finansijske potrebe izmirivao iz primijenjenog
dijela vajarstva, baveći se sakralnom
umjetnošću, eksterijerom i enterijerom.
I dodaje:” Prava ili čista umjetnost
nije angažovana. Ona je analiza, sinteza
i sud. Moje greške su moj umjetnički
put, iskušenja. Hanke je jednom prilikom
rekao:„Kako god uradim pogrešno
je. Tako je i u umjetnosti traganje za istinom,
suštinom, ljepotom, duhovnošću
i taj put je umjetnikov put na Golgotu.
Moj put na Golgotu ispunjen je bolom i
tugom, ogromnim radom bez prestanka
i vjerovatno se to osjeti na mom stvaralaštvu
i interesovanju.”
89