Caffe Montenegro 163 Caffe Montenegro 163 web | Page 49

Etno muzej - drvena koliba pored restorana je njoj posvećeno. Pored toga, htio sam da zamrznem sliku svog djetinjstva“, kaže Slobodan zamrznuvši pogled u jednu tačku, kao da bi ga i pokret zjenice odao. Ističe kako u početku nije plani- rao da napravi mjesto koje će mamiti turiste, ali da je vremenom uvidio koliko su prvi, rijetki posjetioci bili oduševljeni. Staromodna reklama od usta do usta, svakog je ljeta dovodila sve više ljubitelja prirode i ukusne domaće hrane. Pošto mu je najvažnija bila autentičnost i sklad sa prirodom, skoro svi objekti i pred- meti su napravljeni od već postojećih starih koliba i predmeta koji su u svom prošlom životu imali sasvim drugačiju namjenu. Čak je i jedan od stolova, koji je danas prelakiran i za kojim se vode dugi ljetnji razgovori, reinkarnacija korita za svinje. Mali dio stola je okrnjen, zapravo pojeden, na šta će vam domaćini sa ponosom skrenuti pažnju jer predstavlja dokaz o porijeklu daske. Privukla mi je pažnju i tuš kabina koja je napravljena od velike bačve, kao i drvene instala- cije u obliku muškog i ženskog tijela. „Restoran je sagrađen od drveta stanova moje majke i babe Dare, na zemlji mog oca i đeda. Iako sam se davno odselio Najdublji utisak u „etno muzeju“ je na mene ostavila okačena kožna torba koju je nosila Slobova majka u trenutku smrti. „Nikada je nisam otvorio. Jednostavno, plašio sam se, danas još osjećam strah od tog jula kada je otišla, od grmljavine, iako sam bio formiran čovjek, ože- njen, ali jednostavno strah i pošto- vanje su doveli do toga da je nikad ne otvorim..“ i bavim se drugim poslovima, imam sve više motiva da napravim ugodno mjesto za odmor ljudi koji pretenduju 49