Caffe Montenegro 163 Caffe Montenegro 163 web | Page 16
Sezona
loša a sve
popunjeno
Svake sezone, priča ista, ima li ili nema
turista doista. Ko je turista, a ko nije, jel’
se broje oni što su u prolazu preko gra-
nica– preletači, ili se broje samo oni koji
su prijavljeni i uredno plate boravišnu
taksu jer se samo oni daju prebrojiti, pa
naši, pa strani, pa oni što dolaze nenajav-
ljeni - statistički neobradivi, pa uzimaju
room, apartmens, zimmer kod uličnih
iznajmljivača što ih zovu dilerima.
Uvijek ima nezadovoljnih sezonom, ima i
zadovoljnih.
Kakva je turistička ljetnja sezona 2019. u
Crnoj Gori bila zaista?
Prateći, sad već decenijama sezone ljet-
nje i zimske u Crnoj Gori, uvjerila sam se
u jedno: vjeruj stanju na terenu, ili vjeru-
jem samo u ono što svojim očima vidim.
Špartajući na preko plus 40 stepeni uzduž
i poprijeko Crnom Gorom, upadalo se u
gužve i putovalo i po 2 sata na razdaljini
koja se prelazi za pola sata, stajalo se u
tunelu ka Kotoru kao na graničnom pre-
lazu u jeku sezone i po pola sata, pa opet
odmah nakon tunela... kroz Štoj proći u
povratku sa Ade nakon 18h ka Ulcinju
znači biti psihički i fizički spreman na
jedno „dugo putovanje u Jevropu“. Ako
upadnete u vrijeme povratka kupača u
16 CAFFE MONTENEGRO
predvečerje ka Budvi u kolonu iz Bečića,
računajte da ste oko ponoći kući, đe god
vam kuća bila... Ako ste krenuli ka Crnom
jezeru, od 9h ispred rampe teško da ste
našli parking – pametni tu dolaze pješke
ili biciklom... I tako dalje, kolone su bile
diljem Crne Gore non-stop, cijelo ljeto.
Traže prijatelji smještaj na Žabljaku
početkom avgusta – nema, niko pomoći
ne može, ni prijatelji, kumovi, drugovi
sa Žabljaka, jer – nema mjesta niđe. Na
raftingu na Tari – ljudi iz cijelog svijeta –
pasoši iz preko 100 zemalja... sa svih, ali
baš sa svih kontinenata... Nije bilo lako
il’ nikako moguće ni u Ulcinju tad naći
smještaj, ni u Štoju, ni u širem pojasu te
opštine, a ni na teritoriji Opštine Tivat, ni
u Boki, oko Kotora i Luštice – nije ga uop-
šte bilo. Brat bratu ne može da pomo-
gne – nema. I onda redom ostala mjesta
i gradovi, bilo je „daj šta daš“ ako nijesi
na vrijeme bukirao, ili imaš mogućnost
nekog basnoslovno skupog smještaja
koji je eto samo tu noć slobodan, ili da
biraš u nedođiji neku šupu... Na jednu noć
ne može, nikom se, vele, na jednu noć ne
isplati primati turiste... Oni koji nijesu na
vrijeme rezervisali smještaj imali su pro-
blem, a možda i treba da se naviknu da
rezervišu. Nije se biralo, bilo je daj
šta imaš.
Iako sam stekla utisak da je minimum
pola crnogorskog stanovništva ove
godine biralo Grčku za odmor, bilo je i nas
dosta ođe, makar na dan da se čekiramo
na najljepšim plažama.
Čitam podatke i statistiku koji govore o
broju posjeta, noćenja... svake nedjelje
u sezoni i brojke mi ne idu od ruke pa se
ne trudim ni da ih razumijem. Znam da
se turisti u Crnoj Gori prebrojati ne mogu,
ali ono što sam vidjela je da je Crna Gora
bila sva bukirana, i ležajevi i ležaljke, i
baldahini i slobodni djelovi plaža – tu je
bila kao i oduvijek najveća gužva. Pitam
ugostitelje kakva im je sezona – većina
zadovoljni, ima i onih drugih. Jedan odgo-
vor mi je bio odličan:“Mi smo zadovoljni, a
kome bilo malo...“
E sad, gužva nije dobra stvar za turizam,
ali ljeti i na drugim turističkim destina-
cijama u svijetu je gužva. Možda ne na
putevima koliko je na našim, ali i tamo
na plažama i u restoranima gužve ima.
A koliko nama ustvari odgovara tolika
gužva i utiče na imidž destinacije, pogo-
tovu u mjestima koja turisti preferiraju
kao mirna utočišta od buke i vreve, mje-
sta za stoprocentni odmor?
Prvi septembar dođe, more čisto, naj-
čistije, sunce najljepše blistavo i toplo