a ne zbog vrednosti same pesme. Kao uspele filmove te decenije navela bih Tamna je noć (1995) Dragana Kresoje, Lepa sela lepo gore (1996) i Rane
(1998) Srđana Dragojevića i Bure baruta (1998)
Gorana Paskaljevića.
Nakon dvehiljadite nabrojanim patetičnim temama dodala bih i tematiku bombardovanja i reminiscencije narkomana po beogradskim blokovima o Miloševiću i grozomornoj sadašnjosti sve
sa smenom pivo-džoint-pivo u ustima i dop u
venama. Sa Radošem Bajićem rađa se jedan poseban žanr, jad i beda srpske kinematografije,
banalne serije i filmovi sa ruralnom tematikom.
Pokušaj humora i bezvrednost. Podilaženje primitivizmu i neprosvećenosti.
U najnovijem talasu srpskog filma politika je prisutna indirektno, pokazujući nam likove koji su reperkusija i posledica jednog vremena. Teme su svakidašnje i male, dijalozi oskudni i realizacija se
oslanja na rediteljsku veštinu. U tim filmovima su
nezaobilazna obeležija ovog vremena: fejsbuk profili, surfovanje netom, mobilni telefoni, neprestano
snimanje. Život je dobio duplo dno, ono preživljeno i ono snimljeno. Udahnuto i uslikano. Rečeno i tvitovano.
Filmovima Tilva Roš (2010), Šišanje (2010), Klip
(2012) i Skidanje (2013) zajedničko je da su dela
mladih autora i da su glavni junaci tinejdžeri. Navedeni filmovi su veoma snažnog izraza i na nepretenciozan i indirektan način kritikuju ovdašnje
tranziciono društvo čija su posledica frustrirani tinejdžeri koji klize u patologiju. Tinejdžeri su najdirektnija i najvernija slika jednog vremena. Bez Tita,
komunista, Miloševića, Tuđmana i Izetbegovića.
Pomenuti su za nove tinejdžere čista mitologija.
52 | bulevarumetnosti.rs
Film Tilva Roš
Tilva Roš jedini od četiri navedena ima radnju koja
se ne odvija u prestonici, već u Boru, odakle je i
sam reditelj Nikola Ležaić (1981). Odabir provincije
za mesto radnje prvenca je hrabrost. Većina scena
je snimana pored borskog rudarskog basena sa pozadinom pustoši koja je simbol unutrašnjosti glavnih likova. Prazninu popunjavaju vožnjom skejta,
konzumiranjem lakih droga i snimanjem svojih tinejdž ludorija. U osnovi oni su frustrirani životom
u provinciji, gde se ništa ne dešava i gde je sve mrtvo. Film slika vreme nakon mature, kada junaci
shvataju da im se mimoilaze putevi, da su odrasli i
da je svaki beg iluzoran, jer svako od glavnih junaka nastavlja tamo gde su njihovi roditelji stali, odnosno, u skladu sa materijalnim statusom: Todu čeka kao i oca rad u rudniku, Stefana koji je imućniji
studije u Beogradu, dok