DRAGA ESTER
DEAR ESTHER
Staro momče,
Old chap,
Zaprepašćuje me koliko toga je čovek u stanju da
propusti samo zato što misli da je već nešto iskusio. Mnogo puta
It amazes me how much ismi se man able šetam svojim
the dogodi da to miss
susedstvom i shvatim kako verovatno nikad nisam
just because podigao pogled na spratovealreadyusomet- Nahe thinks that he may zgrada okolini.
hing experienced. Many times itokolinu u horizontalnoj
vika je da primećujemo happens to me
ravni, jer my tako stvoreni, mi, ljudi. Pa zar
that I walk through smo neighborhood and figure nije
lakše okretati glavu ulevo i udesno umesto je klatiti
out how likely I never raised mylisight onteško floors da
the shvatiti
nagore i nadole? Kako je samo
in the vicinity. It is the koliko sveta ima iznad the iznad naše
nismo svesni habit of noticing nas, environment in the horizontalvan koje granice stvarnosti blede!
„bezbedne zone” plane, because we are
set up in thatNa nesreću mnogih koji ne razumeju veličinu ovog
way, we, the humans. Isn’t it easier to
paradoksa, šaroliki svet obučen u neonske sijalice
turn your head to the left and right instead of wagpleše pred njihovim očima. Ja priznajem da sam,
gling it up and down? Asdeois so hard to realize that
nerad