U prvom licu u 40 godina da je ugašena krovna kinološka organizacija Bosne i Hercegovine .
Već 2002 ., nakon stvaranja Unije kinoloških saveza BiH , postali smo ugovorna članica FCI-ja , na period od četiri godine . Nažalost , 2008 . gubimo članstvo , zbog neslaganja o ustrojstvu na nivou BiH , ali 2012 . ponovo potpisujemo ugovor sa FCI-jem o ugovornom članstvu , koji je trajao do decembra 2016 . godine . Aplikacija o asocijativnom članstvu KSuBiH u FCI-ju bit će razmatrana na Generalnoj skupštini FCI-ja , do kada vrijedi aktuelni treći ugovor , kao svojevrstan kuriozitet , jer nam nije poznato da je FCI u svojoj historiji potpisao tri ugovora o asocijativnom članstvu s jednom zemljom .
Nadam se da će od novembra ove godine početi četvrti period kinologije Bosne i Hercegovine , rasterećen političkih , nacionalnih i svih drugih nekinoloških utjecaja .
Vrijeme tranzicije Nisam nostalgičan i ne želim zaustaviti vrijeme niti zamrznuti kinologiju u prošlosti , niti hoću reći da je nekad bilo bolje . Želim reći da je vrijeme za promjene u kinologiji , u radu klubova i saveza , potreban je novi sistem takmičenja i pravila u kojem će profesionalni groomeri , handleri , uzgajivači , menadžeri , organizatori manifestacija , prateća industrija hrane i opreme , marketinga , agencije za transport i svi drugi trendovi nastali posljednjih decenija i dalje razvijati ovaj sport . Ali , mora se omogućiti i ljubiteljima , vlasnicima hobistima , da se zabavljaju , uživaju u putovanju , susretu s prijateljima i raduju se društvu drugih pasa koje vole kao i svoje .
Do prije 20 godina su kinološke manifestacije bile mjesta okupljanja prijatelja , druženja , uživanja u društvu pasa . Za odlazak na izložbe se štedjelo , putovalo se vozom , autobusom , a automobilom su tri-četiri prijatelja putovala zajedno . Vlasnici su pokazivali svoje pse bez opterećenja rezultatom , sudijama se vjerovalo , pričalo se o psima koji su dobili peticu , šampioni su bili " slavni ", a psi koji bi dobili ocjenu vrlo dobar , dobar , čak i s ocjenom nedovoljan , i dalje se voljeli . Nisu se prodavali ni za koju cijenu , bili su ponos i tema za razgovore .
Danas kinologija sve više poprima oblike profiesionalnog sporta , posla . Uzgajivači su sve više profesionalci , sve su manje prijatelji jedni drugima , a sve više konkurencija , protivnici . Ponosni vlasnici u društvu profesionalnih uzgajivača i profesionalnih vodiča guraju se sa psom na pobjedničkim postoljima okićeni rozetama i peharima . Te slike na društvenim mrežama obiđu planetu prije nego što se izložba završi . Psi žive u režimu sportista , treniraju svaki dan pod kontrolom " stručnih trenera ", jedu visokoproteinsku hranu , koriste suplemente , podvrgavaju se raznoraznim ljekarskim pregledima i snimcima , štenci sve češće na svijet dolaze carskim rezom , takmičarsku karijeru počinju već s tri mjeseca , putuju iz grada u grad , iz zemlje u zemlju , automobilima , kombijima , autobusima , avionima sve do transfera , kada odlaze u neku egzotičnu zemlju da budu ljubimci bogatog vlasnika ili pomagači u lovu na italijanskim ili drugim stranim lovištima . Kinološka manifestacija postaje arena , u kojoj se uzgajivači , handleri i publika nadmeću u tome ko će sudiju ili konkurenta jače uvrijediti , i s lica mjesta na bezbrojnim forumima slikom i riječju kritizirati , mijenjati standard , vrijeđati , hvaliti se . U svom tom metežu , gdje se ne biraju riječi , često izbijaju svađe , tuče , stoje i zbunjeni članovi porodice koji su doveli svog psa u želji da im bude lijepo , da se druže . Ima i iskrenih ljubitelja pasa , kinologa , svjesnih kvaliteta svojih pasa , dovoljno vaspitanih da poštuju odluke sudija i spremnih da čestitaju pobjedniku , radujući se što su vidjeli dobrog psa , ali to su sada sve više izuzeci .
I sve je to normalno , 21 . stoljeće je , živi se brzo , sve se radi za novac i radi novca , u svim sferama života , posla , sporta , pa i u kinologiji .
Bh . kinologija danas Bosanskohercegovačka kinologija još se nije osamostalila , još se uporno gleda u komšiluk ili kod susjeda šta trebamo i kako trebamo raditi . Vlada atmosfera međusobnog nepovjerenja , jer tri saveza imaju različite pristupe , afinitete , razloge zašto smo u kinologiji , na različitim smo nivoima , od različitih profila ljudi sačinjeni su skupštine , članstva . Nažalost , saradnja sa KSRS i KSHB nije na zavidnom nivou . I nadati se da će vrijeme donijeti više razumijevanja i tolerancije . Neću komentirati druga dva saveza u KSuBiH , želim govoriti samo o BKS-u , a poređenja neka prave kolege u drugim savezima .
Bosanski kinološki savez ima riješenu saradnju sa Savezom lovačkih organizacija BiH , kao i Tuzlanskog kantona , tako da su kinološke organizacije tih saveza ugovorni članovi BKS-a , mi ih servisiramo u izdavanju rodovnika , konsultiramo , sve aktivnosti realiziraju se po Pravilniku BKS-a , KSuBiH , ali imaju visok nivo samostalnosti u radu . Ukratko , saradnja koja se odvija u cilju razvoja " lovne kinologije ", ali u skladu s pozitivnim pravilima i kontrolom .
Skupštinu BKS-a čine isključivo aktivni renomirani uzgajivači , sudije , izlagači , koji su mjesto skupštinskog delegata za- služili radom i uspjesima isključivo na polju kinologije .
S obzirom na to da je većina naših delegata mlađa od 45 godina , mislim da smo na najbolji način napravili spoj iskustva i ambicioznih , uspješnih mladih kinologa . Sudije BKS-a , s nacionalne i međunarodne liste , sudile su na više od 95 posto svih izložbi u inozemstvu , dok su sudije druga dva saveza bile angažirane na ostalih pet posto . To dovoljno govori o kvalitetu edukacije koja se provodi u BKS-u , a i o stručnosti sudija na listi BKS-a . Podatak da će 2017 . godine sudije BKS-a suditi u više od 20 zemalja , govori sam za sebe .
Polažemo najveću pažnju na organizaciju manifestacija , gdje su kvalitet i ambijent mnogo važniji od profita , što je uglavnom osnovni motiv organizatorima . Izlagači iz 21 zemlje koji su učestvovali na izložbama BKS-a u protekloj godini je podatak na koji moramo biti ponosni .
Naravno , nije sve blistavo . Poneko , bio on uzgajivač , handler , sudija , uz mnogo odricanja , rada , školovanja , talenta probije se na evropskoj ili svjetskoj sceni , ali tada počinje nama svojstveno nepraštanja uspjeha . Ne biraju se sredstva da se uspješni uništi i time opravda lični neuspjeh forumskih kinologa , koji znaju sve o drugima , samo im kinologija ne ide . Kod nas je tu i neizostavna , svugdje prisutna politika , naši i njihovi , ovakvi i onakvi , poželjni i nepoželjni .
Svijetla tačka su i pasminski klubovi , koji su , smatram , jedina nada za brzu inkorporaciju bh . kinologa u svjetske tokove . Pasminski klubovi rade po globalnim pravilima , u svim zemljama isto , valoriziraju se kvaliteti po jedinstvenim kriterijima . Ako bh . kinolozi odluče biti dio moderne kinologije , samo je to put koji vodi do uspjeha .
BKS magazin maj / svibanj 2017 . 7