ABRAHAM ŽRTVUJE SINA
U suludome transu od zapovijedi Božje,
Dok usta su mu bila božanske slave puna,
Ka sinovljevu vratu on dugi oštri nož je
Prinosio polako (znao je: Bog računa!)
Znao je: On je izvor - i dobra, ali i zla!
(Šapće mu srce čisto, kaže mu mozak prosti.)
Ali i tako prostog, vječna bi sumnja grizla
U pravdu takvog Boga, s toliko bešćutnosti.
Zar bi, tražeći ljubav (i to za sebe sama),
Uz takvu gorku sumnju (pa bilo to i zeru)
Zar bi mogao naći u srcu Abrahama
Beskrajno čistu ljubav i bezuvjetnu vjeru?
Bilo bi zgodno znati tko je kušao koga:
Gospodin Abrahama ili Abraham Boga?
81