KONFIDENT
Na starom krevetu ležim i od straha se znojim.
Sablasno mukanje čujem. (Je li to san il' java?)
Otvorim klimava vrata: u mom dvorištu stoji
Sedam gladnih godina i sedam mršavih krava!
„Tvoji su obori prazni. Jalovo ti je polje.
Mršav si kao i mi. I sirotinja si teška.
A veliš, susjedi tvoji stoje daleko bolje?
Oprosti! Ova posjeta bila je… dakle greška!“
Pa zbogom, kažu. I odu… I prođe vrijeme kraće.
I miris pečenog mesa privuče moju pažnju.
Pa zar sam mogao znati (zbog dvije riječi) da će
Svih mojih sedam susjeda završiti na ražnju?
I Bog me teško kazni za taj stravični zator,
A ja sam samo bio – gladnima informator.
60