SVETI JOSIP I GOLUB
I ljubi Josip djevu. Srce joj dade svoje.
A pravednik bijaše. Bogobojazan k tomu.
K'o simbol nevinosti on zbog nje držao je
Golube snježno-bijele u svome skromnom domu.
Još zaručnici bjehu kad ona glase dobi;
U njenu sobu, eno, (tiha proljetna večer),
Bijeli doleti golub, zaokruži po sobi
Pa na Mariju sleti... A njemu u snu reče:
Josipe pravedniče, reci, hoćeš li moći
Povjerovati u to (a to je Božja želja!),
Da Sveti Duh će leći s Marijom ove noći
I ljubeć je bez grijeha... začeti Spasitelja?
I povjerova Josip, ali od noći ove,
U svome domu više... ne drži golubove.
52