JER VJEROVAH U SUMNJU
Vrag me u kazan hita,
Poda me drva slaže.
Što ćeš ti ovdje, pita
Sumnjam u Boga, kažem.
Već vidjeh svoju masu
U kotlu više-manje,
Odjednom u tom času
Stiže pomilovanje!
I Bogu suza kapnu,
Uze u ruku munju:
Da čujem!?... A ja šapnuh,
Da vjerujem… u sumnju!
Bravo!!! Ote se Bogu.
I sjede me do nogu.
50