TUT SONET
Zaslužio si mir, ti sine boga Ra,
No grozna snađe kob – božanstveni ti prah.
U tragovima vonj što ostavi ti duh
Našnjofao je naš prolešinarski njuh.
Tvoj razmotani trup, unakaženi leš,
Tvoj faraonski sjaj pretvorismo u trash.
A tebi treba san. A tebi treba moć.
Jer tebe čeka Boj. Jer još je Mitska Noć.
Jer ti si mladi kralj. I imaš blaga sva
I tvoj je sarkofag pod broj šezdesetdva.
A mi tek slave rad raskopasmo ti grob,
Isjekosmo ti trup, rasporismo ti drob.
Za strvinarski pir, za kalvarijski put,
Za uskraćeni san... oprosti, dragi Tut.
43