PARIS SREĆE HELENU
Danas sam sreo ljubav svoju,
Staru Helenu, staru Troju.
Sretoh ljubav u kasnom dobu,
A tako, tako... nalik grobu.
Prizorom shrvan u svom mraku,
Trojanskom vampu kopam raku.
Pa slomljen spuštam divnu ženu
U mračnu, hladnu raku njenu.
Izgubljen, priđem starom keju
I ogledam se u Egeju.
Kad vidjeh sebe, mučnu tugu,
Do nje odmah iskopam drugu.
Sad i ja ležim kraj Helene,
Pored moje prelijepe žene.
36