U JEDNOJ DALEKOJ ZEMLJI
U jednoj dalekoj zemlji
Zabranili su poeziju. Kazne su drakonske:
Za jednu pjesmu nađenu kod okrivljenog
Sijeku ruku do lakta, za dvije pjesme nogu,
Za tri jezik, a za zbirku vade živo srce,
Nataknu na ražanj,
Ispeku
I pojedu.
Oni misle da će tako poezija izgubiti svoj dom
Pa emotivno izumrijeti kao i srce svakog apatrida.
Ali ne znaju da se ona jednostavno preseli u pluća
I tek tada pošteno
Prodiše,
Tako da pjesnici mogu pjevati punom parom
Jer su sudovima ruke vezane načelom reformatio in peius.
Jedino je malo groteskno gledati pjesnike
Kako bauljaju uokolo bez ruku, nogu,
Jezika
I srca,
Dok im iz pluća izlazi izobilje poezije,
Koja se na hladnoći kondenzira u paru
Pa svi izgledaju kao da rade nešto fizički strašno naporno
Na toj studeni, a nije. Samo pjevaju.
30