zeleni tok
na tvojoj koži
ucrtana duga zelena linija
nekada su ispod prozora
zidove stresali vagoni
a onda je srebro simetrične tetovaže
izbrisano s mape tvojih grudi
ožiljak su brižno previli
biljnim melemom
i pustili da zaraste
koračamo sada nad tvojim starim bilom
između ružičnjaka
i malih bambusovih gajeva
ispod razlistalih trešanja
i oblaka
u jednoj prozračnoj krošnji
razgovaraju dve ptice
moja sestra prijateljica me pita
kako ono beše
bolje vrabac bolje na grani
jezik je urastao ispod trave decenija
jezik se pomešao sa senkama iza klupa
mala ptica peva velikoj
znam da će mi od sunca pocrveneti nos
jezik se osipa između dugih nizova zgrada
nestaje na lepim terasama
zamire sa glasovima dece na igralištu
ne vidim goluba iz našeg sećanja
i vrabac je ovde slobodan
zato se setim jedne druge rečenice
ptica ne peva što ima nešto da kaže
nego zato što ima pesmu
189