SONET O MULJU
Sam na obali sjedim. Pjesme bacam u rijeku.
Bacam ih kao štence, ali dobri plivači
(Uglavnom lake pjesme)... rijekom i dalje teku;
Lake su. Nije čudno što ne potonu, znači.
Ako ove pjesmuljke koje nemaju mantre,
Izbačene na žalu, promrzli pastir nađe,
Prosušit će ih vjetrom i s njima palit vatre;
Sretna djeca uz rijeku pravit će od njih lađe.
Tako je s lakim. S teškim... mitski se obred sprema;
Ja ih bacim u rijeku poput broda u boci;
One potonu na dno... pa ih nema i nema.
Njih će ko zen-bogatstvo izvlačit ronioci.
Na obali će ležat. Teške, mudre i nage;
Presite finog mulja. Iđirota. I vlage.
18