razgovaraćeš
sa duhovima starim
prastarim
tu stani
dobro pazi
sa duhovima drevnim
od vremena starijim
i dušicama nežnim
najsjajnijim
kao pozlaćena zora
kao bistro more
i oni dragulji tamo gore
na mladom noćnom nebu
tu ćeš da se smrzneš
tu ćeš da zanemiš
proplakaćeš ako nikad nisi
a na kraju
kad pomisliš
ništa više nije jasno
sve je naopako
potpuno sumanuto
ako čak izgubiš
tlo pod nogama
poletiš visoko
pa padneš duboko
rasturiš se na komade
razumećeš
pogledaćeš konačno
u srce
svoje izgrebano
rasparano
i videćeš
ono zna sve
ono zna
oduvek
157