bez olovke
reči nisu žive
mogu da ih pozovem
na dugme
i one se pojavljuju
vakumirane
konzervirane
dehidrirane
pasterizovane
prirodno identične
bez mirisa zemlje i dima
bez ukusa tek pečenog hleba
bez teksture izlizanih farmerki
i suvog lišća
koje osećam samo
kad putujem
senovitim krivinama
lukovima
i vlažnim koritima
pisanih slova
dakle
prvo olovka
smesti se u ruci
zavali se na naslon kažiprsta
opusti se zadovoljna
i kao svilena buba
krene da ispreda
i ispreda
beskrajne nizove
tananih plavih niti
eh
ako jezike čovečje
154