SVE TVOJE OBLINE
Od tvoga vitkog stasa malo je preostalo,
U izlogu se svakom ogledavaš sa tugom.
O, da se samo može, svoje odvratno salo,
Da se ikako može - poklonila bi drugom.
Sjedneš na klupu. Sjedne… i salo ispod kože.
(Gle, komunalni redar prazne vrećice kupi.)
O, kako bi mu salo, da se ikako može,
U toj vrećici kradom – ostavila na klupi.
Da se ikako može, salo bi svoje, smjesta
(O, da se samo može, na trgu, jednostavno),
To grozno svoje salo, onako... iz protesta,
Da se ikako može – ti spalila bi javno.
Umjesto toga salo ti brižno skrivaš robom
I kao dragocjenost svuda nosiš sa sobom.
129