SONET O ROBERTU FISCHERU
Umjesto prvog plača, majka se zabrinula:
- S njime nešto ne valja!
Reče li: - Makni, mama (ma je li dobro čula)
Pješaka ispred kralja?
Bio je pravo čudo, dokazujući stalno
Da čudo ne postoji.
Drevnu je ratnu igru igrao kolosalno,
Ko Odisej u Troji.
U igri nitko nije od njega bio ljući,
Uvijek do gole kosti.
A šah je ipak time digao ne htijući
Na nivo umjetnosti.
Bez protivnika ovdje, otišao je gore,
Da Bogu gore daje - konja il' topa fore.
125