GODINE
Kažu, stižemo svojoj kući,
Kažu, ima nas izdaleka;
Ja im uzalud ne dam ući,
Ulijevaju se kao rijeka.
Uđu u me u kasnu uru
Pa se ljepotom mojom časte,
Od nje prave karikaturu,
A broj im raste, raste, raste.
Sviju mi kičmu. Kožu stanje.
Stresu pijesak u zglobnu čašu.
A od možđana, više-manje,
Brzohlapeću prave kašu.
I još u lice mi se cere
Dok žderu moje telomere.
103