I oko kuća dimne signale.
Jak miris tek naslaganih
Debla i stajskog đubriva.
Porodica pored potoka
Kantom punom vode, poliva staru, belu Ladu.
Topole, još uvek bez lišća
Bacaju duge senke na stari put.
A izbledeli znakovi
Pokazuju, ponekad kafanu
Koja je još uvek tu,
A ponekad, stari hotel
Koji ne postoji.
Ali taj miris
Drveta svežeg
I čistog,
Pamtim i sada.
Čovek stoji u polju, traži nešto
Prekrštenih ruku iza leđa,
Dok kola prolaze,
Kao i vetar, molim se u sebi da prestane,
Duva sa druge strane sveta.
Morski kit, snažan, plav
Meni zmaju u grudi.
Ispred mene, približava se
Prizor sređene auto petlje,
Iza svega toga,
Vidi se selo,
Krovovi kuća i bandere
Osvetljene suncem kao devojka zvukom gitare.
85