Jer znam, to možes nekad da uzmeš nazad.
Treperava reklama motela na parkingu
Menja boju zrnaca peska
Na devojčinim pocrnelim butinama
Koji mi se lepe za obraze
Dok uživam u ukusu burbona.
I talas bešumni, daleki
U noć letnju,
Zvezdanu,
Pravi morsku penu.
Melodija
Prelaze najviše volim.
Kao, recimo u muzici.
Kada na primer,
Noću posmatraš sa druge strane jezera,
Grad.
Dovoljno si daleko
I vidiš put na obližnjim brdima,
gde se dva automobila približavaju
Jedan drugome u susret,
Kroz tamu.
Dodiruju im se svetla,
Praveći belu liniju u mraku,
Smanjuje im se dužina, i onda,
Skoro da svetla nestanu
I pojave se ponovo
Nakon ‘dodira’.
Automobili, sada,
Na suprotnim su krajevima puta.
Između njih se samo produžuje
Tanka, crna linija.
Tišina i noć.
Daleko sećanje,
Sada je blizu, tu na papiru;
Ples, asfalt, pank kasete, ‘Sofijin svet’…
74