Boris Kvaternik
IZ RAZGLEDNICE O SOLI
ŠAPAT
Slani dah Velebita
Ocean travki nečujno ljulja
i patuljastog grmlja
Žilavi kamenjar
Preeksponiranu preobražava se u
pokretnu fotografiju
Duhovi mornara
Razmičući grmlje,
Ne znam ime
No dok tako stojim
Sve bilje ovog otoka
lutaju kroz travnjake
šapćući o Grotlima
ni jednog žbuna ili travke,
na vjetru što leluja,
šapće moje ime.
TRAGEDIJA GALEBOVA
Ima nešto tragično
Iz neprestalne mjene
I golemosti pučine, što izvire iz mora,
i mimohoda valova,
grotla u dubinama.
Zato je pjev galebova
Kao krikovi djece
Oni jutrom slijeću
I napajaju se tugom tako uzvišeno tužan,
izgubljene u magli
na grbave stijene
što natapa sva mora.
48